Portal Borba i ove nedelje donosi pregled najvažnijih vijesti koje su obilježile sedmicu za nama.
U ovonedeljnom pregledu čitaćete o napadima na nosioca lista PES-a i Demokrata Sašu Mujovića, godišnjici ustoličenja mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija, ali i „belvederske bitke“ kao i o skupu na Lovćenu gdje pristalice Mila Đukanovića govore da „su spremni“ ukoliko dođe do inicijative za obnovu kapele na Lovćenu , Milatovićevom gostovanju i razlozima zašto je napustio PES, kao i o smrti velikana i najvećeg rokera Srbije – Bore Đorđevića, odnosno Bore Čorbe.
Drugi se čitaju, Borbi se vjeruje!
„Gotova je moja muka, pa se smejem iz sanduka“
Bora Đorđević, frontmen grupe Riblja čorba, preminuo je u 72. godini. On je nedavno primljen u bolnicu u Ljubljani s jakom upalom pluća. Bio je na terapiji antibioticima i na kiseoniku, a posle nekoliko dana zbog pogoršanog stanja, stavljen je na respirator. On se, inače, dugo borio i s teškom bolešću. Muzičar je i pred Novu godinu imao upalu pluća zbog čega je tada otkazao koncert u Nišu.
Porodica legende rokenrola primala je juče saučešće na groblju, gdje se veliki broj ljudi okupio da uputi poslednji pozdrav svom idolu.
Prisutni su bili i članovi grupe „Riblja čorba“ da dodirnu kovčeg i ostave cvijeće za svog brata.
Na Gradsko groblje došli su između ostalih i Radomir Mihajlović Točak, članovi benda „Bajaga i instruktori“, Goran Šepa Gale iz „Kerbera“, predstavnici FK Crvena zvezda koji su crveno-bijelim šalom ukrasili kovčeg, Veselin Šljivančanin, Đorđe David, Vojislav Koštunica, Slobodan Kačar, Miša Mijatović, Miroslav Ilić…
Prije spuštanja kovčega u zemlju, hor čačanske „Gimnazije“ ispratio je u vječnost Boru njegovom vječnom pjesmom „Pogledaj dom svoj anđele“. Drugačije nije moglo, a nije ni smjelo…
Bora Đorđević je rođen 1. novembra 1952. godine u Čačku. Već od ranih dana pokazuje veliku interesovanje za muziku, a posle turbelentnih godina odrastanja i boravka u istražnom zatvoru zbog nedozvoljenih aktivnosti, seli se za Beograd i upisuje gimnaziju.
Tokom 1978. godine nastaje čuveni bend „Riblja čorba“ koji je jako brzo privukao veliku pažnju. Ono što karakteriše grupu su provokativni tekstovi i jedinstven stil.
Prvi nastup imali su u malom mestu Elemir, gdje su odmah privukli pažnju lokalne publike. Karakteristika benda bili su energični koncerti, vrlo brzo se za njih pročulo širom Jugoslavije.
Po izdanju albuma „Koza nostra“, 1990. godine, bio je optužen za „vrijeđanje radničke klase Jugoslavije“, ali su optužbe odbačene.
Pred početak raspada SFRJ, o Miloševiću je mislio sve najbolje: „Sad će i ovoga sjajnog čovjeka koji zna šta hoće i koji to umije da uradi pokušati umiriti i s*ebati…“
Nakon početka građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, Đorđević je bio pristalica vojnika u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini. Sa razvojem ratnih događanja, postaje veliki protivnik vlasti Slobodana Miloševića, i taj svoj stav je izrazio albumom „Njihovi dani“ koji je izdao samo pod svojim imenom, bez etikete „Riblja čorba“. U nekim kasnijim intervjuima, Đorđević je govorio da su zbog pjesme „Baba Jula“ Miloševići naručili njegovo ubistvo.
Bio je član Gradskog odbora DSS-a u Beogradu. Nakon političkih promjena u Srbiji, bio je neko vrijeme na poziciji savjetnika ministra kulture u Vladi Srbije 2004, ali je već sledeće godine bio prinuđen da podnese ostavku.
Bio je oženjen Draganom Đorđević, sa kojom ima sina Borisa, a sa njima je živjela i Tamara, Draganina kćerka iz prethodnog braka. Borisav i Dragana su se sporazumno razveli 5. februara 2007, a Borisav joj je ostavio stan u kojem su živjeli. Dragana Đorđević je izvršila samoubistvo 23. marta 2007.
Po drugi put se oženio dvadeset šest (neki izvori kažu dvadeset osam godina) mlađom Rudničankom Aleksandrom. Vjenčanje je obavljeno na Rudniku, 18. novembra 2009. Aleksandru je upoznao tokom turneje po SAD. Nakon četiri godine je i ovaj brak okončan.
Dobitnik je nagrade akademije Ivo Andrić za knjigu poezije Pusto ostrvo, 2018. godine. Objavio je desetak knjiga.
Počasni građanin Čačka postao je 2022. godine.
Posljednje godine života proveo je u Sloveniji, čije je i državljanstvo, pored srpskog, imao.
Napadi na Sašu Mujovića i njegovi demanti
Nosilac liste Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata na predstojećim izborima u Podgorici Saša Mujović, slagao je javnost kazavši da nikad nije glasao niti da je bio dio Demokratske partije socijalista (DPS) Crne Gore, poručio je portparol te partije Miloš Nikolić.
Ovo je bio samo početak napada na nosioca liste PES-a i Demokrata Sašu Mujovića. Nikolić je tvrdio da je Mujović bio aktivni učesnik izbornih kampanja DPS-a.
“O tome svjedoči i fotografija koju dostavljam u prilogu saopštenja a koja je nastala na jednom od štabova održanih uoči lokalnih izbora u Podgoricu 2022. godine. Ukoliko Mujović nastavi da laže, obavijestiću crnogorsku javnost i o tome kakva vrsta štaba je u pitanju, ko ga je vodio, gdje su održavani sastanci i kakav je konkretan doprinos Mujovića bio izbornom rezultatu koalicije ,,Svi za naš grad!””, naveo je Nikolić u reagovanju dostavljenom medijima.
Sa druge strane, Mujović navodi da je u pitanju izmišljena priča.
„Dakle, brutalna je laž da smo ja ili bilo koji član moje porodice ikada glasali za DPS, a kamoli bili simpatizeri. Razumijem i paniku među njihovim redovima jer protiv mene nemaju niti mogu imati bilo što diskreditujuće. Zato će po starom dobrom receptu i narednih dana izmišljati afere, dakle izmišljaće priče koje se nikada nisu desile“, naveo je Mujović.
„Radi javnosti, a ne radi DPS-a, imam potrebu da obrazložim dimenzije manipulacije. Kao član Savjeta za naučnoistraživačku djelatnost pri Ministarstvu nauke, izabran u ime akademske zajednice, a ne po partijskom ključu ili ne daj Bože kao vaš simpatizer ili član, imao sam posebno zaduženje da se bavim izradom Strategije pametne specijalizacije – Oblast Energije (S3 Strategija). Kakav je i koliki moj doprinos bio na tom polju možete konsultovati i bivšu ministarku i bivšu članicu vaše partije gospođu Sanju Damjanović. Pomenuta strategija je predstavljena nekadašnjem premijeru Markoviću na sjednici KEP-a“, izjavio je Mujović, pa nastavio:
„Na poziv nekadašnje ministarke ekonomije Dragice Sekulić, sa kojom se poznajem iz srednjoškolskih i fakultetskih dana, odazvao sam se skupu koji je organizovan u septembru 2022. godine. Da je bilo ko, nezavisno od partijske ili bilo koje druge pripadnosti, tražio konsultacije na temu iz domena struke koju pokrivam, odazvao bih se, jer to smatram obavezom univerzitetskog profesora i građanina zainteresovanog za napredak svoje zemlje“, rekao je Mujović.
On je napomenuo da nije bio upoznat ko će učestovati na skupu.
„U hotelu ‘Voco’, gdje je nastala famozna fotografija bili su prisutni bivši državnici, bivši ministri, profesori univerziteta, privrednici. Tema je bila politička. Skup sam napustio odmah po tom saznanju“, kazao je nosilac liste PES-a i Demokrata u Podgorici.
On tvrdi da DPS manipuliše fotografijom.
„Da DPS manipuliše fotografijom, može potvrditi gospodja Sekulić. A da nisam pristalica vaše politike valjda vam je bilo jasno i kada sam odbio da se u ime akademske zajednice prije 30. avgusta obratim na vašem partijskom skupu“, rekao je Mujović, pa dodao:
„Neću dozvoliti da se moje ime, rad i napori iskoriste za vaše manipulacije. Za razliku od vas, ja poštujem granice između državnih projekata i partije, jer istinska demokratija i transparentnost nemaju ništa sa partijskim interesima“, naveo je Mujović.
Za kraj je istakao:
„I još nešto, ono što vas najviše nervira i vas i one sa kojima ste srušili vlast u Podgorici: niti sam ikad, niti ću ikad biti sa vama, naprotiv još jače protiv vas“, zaključio je Mujović.
Tri godine od ustoličenja, ali i propalog državnog udara: Poruke mitropolita miroljubive, druga strana „spremna“
Prošlo je tri godine od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, ali i nemilih scena koje su istom prethodile. Povodom trogodišnjice ustoličenja služena je Sveta Liturgija u Cetinjskom manastiru a mitropolit je istakao da ovu svetu službu vrši i nastavlja onako kako je Sveti Sava blagoslovio, zavještava i uputio, i kako su to Sveti Petar Cetinjski, Petar Drugi Lovćanski Tajnovidac svojim primjerom pokazali, da se žrtvuju za svetu vjeru pravoslavnu, za svoj narod i svoje svetinje:
„Evo tri godine od kad je bilo naše ustoličenje. Znamo da je bilo i nekih teškoća, ali sve smo ih podnijeli zahvaljujući milosti i pomoći Božijoj, koja nas je krijepila. I nikome ništa, neću reći nijesmo zamjerili, ali nikoga osudili nijesmo i nije se naše srce ispunilo mržnjom. Ima tih sitnih podmetanja i sitne pakosti, ponekad i krupne, koje doživljavamo od naših protivnika. A šta mi da očekujemo u ovome svijetu ako je Gospod Isus Hristos ispio nepravdu i pakost primio od ljudi!? Kako ćemo mi biti Hristovi, ako i mi nijesmo spremni isto da podnesemo.“
Vladika je pozvao one koji se protive, da budu ljudi, da svoja srca ne ispunjavaju mržnjom, jer mržnja razara, ubija i to nije to dobro ni za njih, ni za njihove porodice potomstvo, a svakako nije dobro ni za naš narod, ni za našu otadžbinu.
„Nego sjećajući se kako je Sveti Petar Cetinjski trpio iskušenja i stradanja od svojih protivnika kojih je bilo među povjerenom mu pastvom, ja nemam šta da dodam, niti bilo šta više da kažem, samo da izrazim svoju spremnost da ćemo istrpjeti uvrede od braće do kraja uz Božiju pomoć, moleći se Bogu i za bližnje i za daljnje, i za prijatelje i za neprijatelje, i to je naša sveta služba. I mi i naše sveštenstvo nastavićemo sa još većom pažnjom da čuvamo taj živi i živonosni izvor i da sa njega pijemo i da njemu privodimo sve one koji su žedni i gladni istine, pravde, ljubavi i milosti Božije i bratskoga zajedništva. Neka Bog nas sve blagoslovi da živimo u ljubavi u dobroti, u milosti Božijoj“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog Trona pećkog g. Joanikije.
A tog dana, prije tri godine, propao je i DPS-ov pokušaj izvođenja državnog udara i izazivanja građanskog rata na Cetinju tokom ustoličenja.
Poglavica DPS-a Milo Đukanović je izdao direktivu svojim pristašama da ne dozvole mitropolitovo ustoličenje. Glavni izvršilac Đukanovićevog zlokobnog plana na terenu je bio njegov savjetnik za bezbjednost Veselin Veljović, a pomagači su bili brojni NVO-aktivisti, funkcioneri DPS-a, SDP-a i SD-a, penzioner Ranko Krivokapić, i 500-evraš Nenad Čanak.
Istovremeno je na Belvederu, postrojba tompsonofila kojom je komandovao Saša Zeković palila gume i pretresala vozilo hitne pomoću u nadi da se u istom krije „okupator“ Crne Gore u liku patrijarha Porfirija.
Epilog ovog udruženog i loše organizovanog zločinačkog poduhvata je bio opšta bježanija, najprije glavnokomandujućeg Mila Đukanovića, kojem su komitaši oslobodili prostora na jednoj od gumenih blokada da napusti bojište. Ostali jurišnici nisu imali toliko sreće, pa su se morali zadovoljiti ulogom gutača suzavaca kojeg je na Cetinju tog dana bilo u dovoljnim količinama za sve domobrane ovog svijeta.
Treba konstatovati da je u tom krajnje delikatnom trenutku po Crnu Goru, koji je zahvaljujući DPS-u mogao prerasti u građanski rat, policija, čim je dobila naređenje, postupila krajnje profesionalno i u veoma kratkom periodu odlučnom reakcijom obezbijedila uslove da patrijarh Porfirije ustoliči vladiku Joanikija za novog mitropolita crnogorsko-primorskom.
Tog dana je još jednom odbranjena narodna volja od 30. avgusta 2020. godine, a tekovina neuspjele belvederske gumene revolucije iz dana u dan blijedi, uprkos naporima ostrašćenih montenegrinsko-dukljanskih kvaziintelektualaca koji su u međuvremenu ostai bez DPS-ovih napojnica.
Međutim, isti očito ne dozvoljavaju da trag belvederskog boja u potpunosti izblijedi. Tako su „đeca ispod kapelice đe ne rađa majka posrbice“ izvela protestni performans na Lovćenu, protiveći se inicijativi predsjednika Skupštine Andrije Mandića za obnovu lovćenske kapele, u koju se isti svakodnevno kunu, iako ista, na žalost, trenutno ne postoji.
Protest je organizovala grupa građana koja je okićena zastavama obilježila treću godišnjicu neuspjelog pokušaja državnog udara i izazivanja građanskog rata u režiji DPS-a i Mila Đukanovića.
Kao povod za organizovanje crvenijade na vrhu Lovćena neutješni Belvederci iskoristili su nekakvu najavu sa društvenih mreža da se na guvnu kod Mauzoleja planira postavljanje metalnog krsta.
Uzalud su se montenegrisnko-dukljanski fanatici spremali za imaginarni dvoboj, uzalud su se pentrali na vrh Lovćena, od protivnika nije bilo ni traga ni glasa, ako se izuzme prisustvo „najmudrije srpske glave“ čiji san u tamnici prekinu s vremena na vrijeme svojim izlivima spremnosti užarene komete.
Srećom niko se od prisutnih kometa nije dosjetio da sa sobom ponese pokoju baklju i iz pretjeranog domoljublja potpali Lovćen kao nekada kotorsku tvrđavu. Takođe, baklje su se mogle iskoristiti u eventualnom sukobu sa „okupatorima“ Crne Gore, što dovoljno govori o stepenu nespremnosti kometa.
Da se pak radilo o obilježavanju godišnjice poraza „bitke“ kod belvederskih guma potvrđuje i to da na skupu nije bilo obraćanja, muzike, kao ni partijskih obilježja.
Milatović otvorio dušu: Ostao sam u manjini u PES-u i zato sam izašao, nije se dovoljno čula moja riječ
Izašao sam iz Pokreta Evropa sad oko kog smo se okupili i to je bila jedina ispravna stvar koju sam mogao da uradim, kazao je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
– Ostao sam tada u manjini u Pokretu Evropa sad, što se tiče odlučivanja. Moja riječ se tada nije dovoljno čula i smatram da je to bio ispravan potez. Čvrsto sam uvijek stajao na braniku principa i uvijek sam govorio ono što mislim. Da li su ti principi loši, to je na građanima da prosude. A građani su moji i moje je da ih branim”, rekao je Milatović večeras na Aplus televiziji.
Prema njegovim riječima, trenutno vladanje je kriva putanja u demokratskom smislu, a najveću odgovornost za to imaju premijer Milojko Spajić i parlamentarna većina.
– Nisam želio da budem dio te priče. Ali, mislim da je moja dužnost kao predsjednika da neke stvari kažem glasno i jasno, jer to slučaj nije bio sa ranijim predsjednicima, kazao je Milatović.
Vizija manje partitokratske Podgorice je iznevjerena
Osvrnuvši se na predstojeće lokalne izbore u Podgorici, Milatović je kazao da je Luka Rakčević jedini kandidat za gradonačelnika koji ne gleda Podgoricu kao odskočnu dasku.
– On se borio za bolju Podgoricu iz opozicionih klupa više od deset godina. Takođe, biće jedini koji će se u narednom periodu boriti za bolju Podgoricu, uvjeren je Milatović, prenosi A plus portal.
Prema njegovim riječina, vizija manje partitokratske Podgorice je iznevjerena.
– Zato sam odlučio da dignem glas i da imenom i prezimenom podržim ljude iz GP URA i Pokreta za Podgoricu, rekao je on.
Od 2020.godine umanjena politička stabilnost, ali ima više demokratije
Govoreći o parlamentarnim izborima 2020. godine, Milatović je kazao da se Crnom Gorom do tada upravljalo na kvazi autoritativan način.
– Te 2020.godine smo prvi put dobili vlast na demokratskim izborima i počeli smo da se učimo demokratiji. Promjene se jesu desile na bolje. Jeste da sada postoji umanjena politička stabilnost, ali zato imamo veću demokratiju, ocijenio je Milatović.