PREDSJEDNIČKI KANDIDATI SA „KIBICERIMA“ ZAUZIMAJU MJESTA OKO CRNOGORSKOG (PRIJE)STOLA!
Piše Dr Momčilo D. Pejović
Na ovogodišnjim predsjedničkim izborima za crnogorskim (prije)stolom sijedaju i namještaju se (protiv)kandidati i „kibiceri“! A mjesta ima samo za jednoga, da sjedne u kožnu i mekanu predsjedničku fotelju, ne mnogo zahtijevnu i (ne)odgovornu državnu funkciju! Ne samo da sjedi već i da priča i pripovijeda šta mu je volja, ugovarajući i privatne poslove za svoju famelju! U „političkoj pauzi“ i dokolici da se zabavlja ličnim biznisom u firmama koje ima u zemlji i inostranstvu! Da podržava proteste komit-patriota i suverenista u njihovom „demokratskom“ blokiranju saobraćajnica i (nap)ornim poslovima prilikom paljenja guma u cilju spašavanja „ugrožene“ im države Crne Gore od „opasnosti“ koja (na)dolazi od Srbije (sic!) i prijeti da im je (pre)otme! Naravno, sve bez ikakve lične i političke odgovornosti i „bez centa obrta“ ili prihoda na godišnjem novou, pa makar to bile i „fiktivne“ firme poput onih (ne)otkrivenih u „The Panama Papers“!?
Sve protokolarne i državne poslove za sebe i svoju famelju, svakako sa obezbjeđenjem ličnim i neophodnim, izvan granica države Crne Gore predsjednik će obavljati do polovine maršrute koristeći besplatan državni avio prevoz, uz obećanje da će jednoga lijepog dana reći i objaviti svojim građanima sve poslove koje je držao u tajnosti, a bili su od „izuzetno velikog državnog interesa i značaja“ za građane Crne Gore! Uf, šta sve nije (ne)moguće u takvoj Crnoj Gori?!
A tako je i bilo za vrijeme svih prethodnika na predsjedničkoj funkciji države, prve ekološke, (proev)ropske Crne Gore u (pr)otekle nešto više od tri decenije uz ne baš diplomatsku podršku trostrukom predsjedničkom mandataru Filipu L(ij)epom, i to samo zahvaljujući Milovom političkom „ugledu, povjerenju, autoritetu“ i naporu da izmisli mjesto počasnoga predsjednika, dok se on kao „(po)časni“ ne snađe za neko bolje „radno mjesto“ odnosno dok se ne dohvati zaslužene „umirovljeničke funkcije“ – državne penzije!?
Ovih predizbornih dana uveliko se opipava politički puls crnogorskog biračkog tijela, preko brojnih, što znanih i ne znanih analitičara i kolumnista, privatnih i zvaničnih istraživanja! Te „dobijene“ rezultate „stranački marketing“ pomno obrađuje i razrađuje odnosno „taktički i strateški“ politički plasira u javnost kako bi prikazali svoju popularnost za nekolika procenta više! Naravno, sve u cilju da biračko tijelo svoje i javnost crnogorsku ubijede da su „dobitna kombinacija“ sa svojim predsjedničkim kandidatom kao „najboljim“ rješenjem za sljedeći, uveliko zagarantovani, petogodišnji mandatni period!
Treba priznati, pa reći, da su stranke, koje favorizuju svoje kandidate za predsjedničku fotelju, dobrim dijelom, za sada, zvanično politički oprezne prilikom davanja obećanja svome biračkom tijelu kao i prema ostalim glasačima odnosno onima koji su apolitični ili su nestranačke ličnosti, za razliku od njihovih simpatizera, aktivista i nezavisnih analitičara, a koji koriste svoje „umne kolumne“ i intervjue gdje otvoreno navijaju za svoga nesmjenjivog kandidata ili se drvljem i kamenjem bacaju na njihovog predsjedničkog (protiv)kandidata!
Naravno, vjerovatno da je u pitanju prva (pred)izborna faza stranačkoga djelovanja na ukupno biračko tijelo kako se ono ne bi „zaplašilo“ odnosno da bude politički relaksirano od brojnih i velikih obećanja, koja su do tada bila uobičajena i jednolična! Sada bi takva taktika mogla ugroziti njihov „ozbiljan“ politički izazov oko predsjedničke kandidature „sigurnog pobjednika“ odnosno prolaska u drugi krug predsjedničkih izbora!
Menadžersko-marketinška i propagandna služba kao mašinerija stranačkih lidera sa svojim aktivistima prikuplja potpise za svoga predsjedičkog kandidata i niko se od njih ne žali da nije u mogućnosti da za nekolika dana bez problema prikupi nešto više od 8000 glasova, a ako kojim slučajem zatreba oni će, čak, i do „sto hiljada glasova“ dostaviti u roku od nekoliko dana!? To malo djeluje problematično, makar iz razloga što može doći do dupliranja potpisa kod jedne, druge, treće ili nte liste za predsjedničkog kandidata, ako se ne bi provjeravali matični brojevi ličnih karata čiji su potpisi na predatim listama.
Svi su izgledi da na ovim već zakazanim – raspisanim predsjedničkim izborima može biti od osam do deset kandidata, koji bi stekli pravo da uđu u izborbu borbu u prvom krugu!? Za sada su izvjesna četiri kandidata i svakako da će „najjača“ partija predložiti i svoga! Makar jednog, kao „sigurnog“, nesmjenjivog kandidata koji za sada politički mudruje odnosno tobože se premišlja ili u „mozgu prelama“ da li da čeka zamolnicu ili da se kandiduje onako kako je to i do sada činio uz mogući predlog jednog pomoćnog, a zaslužnog kandidata, iz svojih redova samo zbog demokratskog iskoraka!? Ima vremena, pažljivo razmatraju potencijal mogućih „konkurenata“, jer „nijesu u cajtnotu“!
Takođe, kod stranaka čije biračko tijelo pripada manjinskiim narodima može se očekivati da daju jednog ili dva kandidata, ako ne budu dogovorili zajedničkog (ne)stranačkog „pretendenta“ za (prije)stol cnogorski!?
Samo da se kojim slučajem ne desi da bude više predsjedničkih kandidata nego što „junačka, slobodarska, ekološka, demokratska i proevropska“ (p)ravna država Crna Gora ima stanovnika, što je parafraza skorašnje izjave velikog i mudrog pjesnika Matije Bećkovića! Ali ni to nas ne bi moglo iznenaditi, jer smo nadaleko čuveni i prepoznati kao „zemlja čuda“!
„Moja država, moj predsjednik, moj pobjednik, siguran predsjednik, najbolji predsjednik“ i tako dalje već stoje ili će biti izlijepljeni plakati-panoi kao reklamni natpisi na bilbordima koji označavaju stranačko zahuktavanje predsjedničke kampanje u Crnoj Gori!
Nikoga od stranačkih lidera mnogo ne zabrinjavaju brojna neriješena pitanja, kao što je ne funkcionisanje Ustavnoga suda, kojem nedostaju četiri člana ili samo četvrti za „kvorum“, kako bi profunkcionisao i počeo rješavati nagomilane predmete! A posebno pitanje lokalnih, parlamentarnih i predsjedničkih izbora, koji nikako da se pokrenu sa mrtve tačke, jer izgleda da stranački dogovori ne daju očekivane rezultate sa kojima bi odnosna stranka dala svoj glas odnosno pristala na izbor potrebnog broja članova za popunu Ustavnog suda, a koji će, ako je vjerovati na objavljenu vijest, konačno za koji dan profunkcionisati!?
Onaj „(…) ko god voli držvu Crnu Goru nema pravo da traži da se Đukanović povuče“ odnosno da se po treći put ne kandiduje za njenog predsjednika, nadaleko se ču(je) zvonjava sa čaktara od jednog bivšeg liberala i negdašnjeg njegovog ljutog političkog protivnika!? A možda se i (na)šalio na sopstveni račun odnosno sve stavio na svoj politički đon obraz!?
Bi li to bila njegova najveća lična greška i politička šteta i ona koju bi nanio svojim građanima, narodu, crnogorskoj naciji i državi odnosno „mnogo voljenom“ Monten(ij)egru, ako se ne kandiduje? Tako nas ubjeđuju svojim umnim kazivanjima i intervjuima vajni, samostalni, nezavisni, nekadašnji liberalni politički „kočničari, mašinovođe ili skretničari“, zaboravljajući sve svoje nekadašnje govorničke parole, obećanja i izjave u crnogorskoj Skupštini ili pisaniju u „Liberalu“, njihovom štampanom stranačkom glasilu LSCG-a!
Ne prezaju vajni, nekadašnji liberalni glasogvornici da unaprijed proglašavaju pobjedničkog kandidata kao „najboljeg“ predsjednika onoga koga su, u vrijeme svoga stranačkoga djelovanja i bitisanja, žestoko napadali i ko će sve pobilježiti čime su ga nazivali odnosno politički „čašćavali“ nekolike godine manje od svoga političkoga postojanja dok se nijesu sa njim politički, a donekle i lično, slizali i udružili da zajednički (g)rade svoj Monten(ij)egro?!
Naravno, takvima političkim anafalbet analitičarima, kojima je politički prepečen đon obraz, ni najmanje ne smeta država koju im je (izg)radio „predsjednik svih građana“, čija firma pod nazivom „Global Montenegro d.o.o. Podgorica“ je već duži period u blokadi, jer povjerioci od iste potražuju 11,7 miliona eura! A đe to ima sem u Gori Crnoj ili „zemlji čuda“, a ispred njih stoji predsjednik od „ugleda i povjerenja“, koji nešto čeka odnosno (osluš)kuje politički momenat za pobjedničko kandidovanje na (pred)stojećim predsjedničkim izborima!
E, baš takvog predsjedničkog kandidata preporučuje nam neki „liberalni analitičar“ odnosno bivši „mašinovođa ili skretničar“! Zar Crna Gora i po tome nije prepoznata kao „zemlja čuda“?! Nije valjda, da Đono, obraza mu njegova, da zaista tako misli, kako tvrdi i zbori u etar i javnost građanima svojim, koji vole takvu njegovu državu Crnu Goru?!
I dok još uvijek traju stranačka traganja i(li) lutanja, nadgornjavanja i viđenja bez konačnog ishoda u vezi izbora članova za Ustavni sud, Tužilački savjet, nepojmljivo, neprimjereno i nepoznato u političko-izbornoj praksi odugovlačenja lokalnih izbora u jednoj opštini, pa makar ona bila koliko (je) i Šavnik ili nedopustvo odlaganje parlamentarnih izbora na nivou države Crne Gore, pa političko siledžijstvo gradonačelnika Podgorice da i dalje obavlja tu funkciju uprkos izbornom porazu, odlaganje redovnog popisa stanovništva u Crnoj Gori, i iznad svega političko zagovaranje i (p)održavanje opstanka u nedogled (čak do 2024. godine) „Tehničke vlade“, samo su činjenice koje kazuju same po sebi da se radi o političkom vještački izazvanom „komatozno-(polu)svjesnom“ stanju u Crnoj Gori koje nekome u potpunosti odgovara, a najviše „predsjedniku svih građana“ čiji mandat može imati produženo trajanje do parlamentarnih izbora, a koji se uveliko zagovaraju za 2024. godinu!
U takvoj jednoj politički (ne)zreloj, (ne)ozbiljnoj i nadasve (ne)prihvatljivoj situaciji „(p)održaće“ se predsjednički izbori koje nema ili (ne)će imati ko da ovjeri odnosno proglasi važećim! Zar je moguće da u jednoj takvoj politički neozbiljnoj igri odnosno velikoj crnogorskoj cirkusijadi građani izađu na predsjedničke izbore i izaberu predsjednika kakvog zaslužuju? A za (prije)stolom uvijek dođe i sjedne više „kibicera“ nego što je igrača odnosno predsjedničkih kandidata! Predsjednik je državi Crnoj Gori prijeko potreban, ali ne takav kakav je bio dosadašnji „predsjednik svih građana“!