Predsjedniče Milatoviću, ipak ste dokazali da vam je fotelja važnija od Ulcinja, od mora, od naše zemlje Crne Gore

Potpisali ste. Uprkos svemu što ste govorili. Uprkos javnim upozorenjima, moralnim apelima i pozivima da budete predsjednik naroda, a ne puki administrator tuđih interesa. Stavili ste svoj potpis na zakon koji otvara vrata prodaji crnogorskih resursa, priobalja, suvereniteta – zakon koji ste i sami nazivali netransparentnim, štetnim, mutnim.

Rekli smo vam, predsjedniče: ako potpišete – biće to više od greške. Biće to svjestan čin izdaje. Više ne možete reći da nijeste znali. Ne možete reći da vas niko nije upozorio. Znali ste, slušali ste, pa ipak – potpisali ste.

Od danas, vi ste predsjednik koji je mogao da zaustavi zakon – ali nije. Predsjednik koji je govorio jedno, a uradio drugo. Predsjednik kojem je milija fotelja, nego sveta ulcinjska zemlja. Koji je izdao obećanje da će štititi interese Crne Gore, a u trenutku istine izabrao – protokol.

Govorili ste o principima. O transparentnosti. O borbi za zemlju i čast. Danas, te riječi zvuče kao prazna dekoracija za govornice i kamere. Danas ste dokazali da vam je tišina diplomatskih salona važnija od glasa građana. Da vam je papir sa pečatom važniji od lijepe naše obale.

A šta ćemo sada, predsjedniče? Hoćete li ponovo pred kamere, da objašnjavate „pravne procedure“, da se krijete iza formalizma? Hoćete li reći da nijeste imali izbora? Da vam ruke nijesu bile slobodne, da vam je Ustav, koji navodno branite, vezao volju?

Ne. Jer ste mogli da NE potpišete. Da stanete. Da pošaljete poruku da ova zemlja još ima glas. Da Crna Gora nije samo prostor za investicione eksperimente, već dom naroda koji pamti. Koji zna šta znači izdati svoje.

Predsjedniče, izgubili ste povjerenje. To govorimo kao ljudi koji vole ovu zemlju. Kao građani koji vas više ne vide kao branik interesa države, već kao njihovog potpisnika i parafera. Kao posljednji pečat na ono što se naziva – politička trgovina teritorijom.

Neka ostane zapisano: kad je bilo najpotrebnije da budete državnik – vi ste izabrali da budete poslušnik. Kad se lomila sudbina naše obale – vi ste slomili povjerenje. Potpisali ste – i time izgubili pravo da se pozivate na časnost, na patriotizam, na Ulcinj.
Od sada, sve što budete rekli o Crnoj Gori, o zaštiti resursa, o borbi za suverenitet – biće dočekano s podsjećanjem: ali potpisali ste. Niste morali, ali jeste. I neka znate: narod pamti. Ulcinj pamti. I Crna Gora – pamti, da vam je pored sve priče, fotelja bila važnija od svega.

Uredništvo portala BORBA