PRDNjAVA U PRDEKANI
Piše: Bećir Vuković
Sotona najjače udara na najtvrđa vrata, i na sveta mjesta.
Odavno je sagrailo udario na Crnu Goru, da bi jutros rogove polomio.
Da su sveštenici zakadili tamjanom – umjesto što je policija bacila suzavac – nastala bi još veća gužva i jurnjava, cika, i piska…
Predsjednik države na čelu državnog udara. Istorija Evrope takvog predsjednika ne pamti.
Ako takav predsjednik i dalje ostane predsjednik države, onda, tu nema ni predsjednika, ni države…
Uostalim, poslije propalog državnog udara, predsjednik Đukanović je poslao najopasniju poruku: ovo je – kraj – poštovanju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori – a naročito na Cetinju.
Uostalim, to je otvoreni poziv na ponovni bunt, i linč, i udar na crkvu. Sve to i slično, na nekom drugom mjestu (a ne iz kabineta), Đukanović mora – malo – preciznije pojasniti..!
Đukanoviću se na pravi način vratio državni udar. Tako to Bog udesi…
Prosto rečeno – na nos mu se vratio onaj – takozvani – državni udar…
Kakva je razlika između državnog udara kojeg je „organizovao“ Milan Dušić sa plastičnim koljenom, i državnog udara koji je organizovao Milo Đukanović.
Danas se Dušić u brk smije Milu Đukanoviću…
Jedino što je zajedničko Dušiću i Milu jeste – što će i Milo – tražiti utočište u Ambasadi Srbije…
U svakom slučaju Milo nije imao – petlje – kao njegov savjetnik – da po (kružnom toku), odnosno – petlji – na ulazu u Cetinje – kotrlja kamionske gume…
Pa, ipak – prdnjava je u prdekani. Mada, ne slažem se sa takvim omalovažavanjem moga zemljaka….
U istoriji Crne Gore, Milo Đukanović će ostati veći izdajnik i od prokletog ustaše Sekule Drljevića…
Rat je rat, izdajstva su uglavnom vezana za ratove, ali izdati u miru svoj narod, i dovesti ga na ivicu ambisa – najteža je izdaja.
U istoriji Crne Gore nijedan vladar nije vodio svoj narod protiv svoje crkve i – ćivota svetog Petra Cetinjskog – osim Mila Đukanovića.
Rukopoloženja mitropolita na Cetinju nijesu ometali ni Turci, ni Austrijanci, čak ni komunisti. Ali, jeste Milo Đukanović…
I bivši predsjednik Filip Vujanović, u zoru – u štiklama – je preskočio barikade, uz bodrenje – romita – i – komita – e, viva, e, viva, e, viva…
Filip na barikadama u lakovanim – štiklama – visokog sjaja…. I sa crnom maramicom u džepu riđeg sakoa…
Docnije, Filip je u štiklama bježao po kaldrmi. Nastala je i pucnjava na policiju. Kakva pucnjava. Pucnjava onih koji bježe.
Najgore je kad pucajući bježiš…
Još i gore je kad Milo komanduje – napred komiti i romiti – a on se zaključa u kabinet…
Avetinjski su izgledali balkoni cetinjski sa šahovnicama i fašističkim zelenim zastavama….
Skoro su romiti i komiti urlali na Cetinju – ovo je, Turska, ovo je Turska….
Desilo se čudo na Cetinju i Obilića poljani – desilo se čudo na ćivotu svetog Petra Cetinjskog – ustoličenje mitropolita Joanikija – koji je sa Patrijarhom Porfirijem iz neba sletio u Cetinjski manastir…
Poljak, Jovan Pavle II, ustoličen je u Rimu, a Rim i cijela Italija slavili su mjesec dana…
Ustoličenje mitropolita Porfirija u Zagrebu, proteklo je bez jednog jedinog incidenta…
Tokom ustoličenja Joanikija – Srbina iz Crne Gore – predsjednik Crne Gore na čelu mafije – spremao je državni udar…
Ako je mitropilit Joanikije okupator, zašto ga Cetinjani nisu dočekali sa cvijećem…
Crnogorci, o, crnogorci svih nacija, dozovite se pameti..!
Nikada se vise nece dozvati necivilizovana plemenska horda,koja je proteklih dana osramotila i ovu kvazi drzavu.