PRDNjAVA U PRDEKANI

Piše: Bećir Vuković

Sotona najjače udara na najtvrđa vrata, i na sveta mjesta.

Odavno je sagrailo udario na Crnu Goru, da bi jutros rogove polomio.

Da su sveštenici zakadili tamjanom – umjesto što je policija bacila suzavac – nastala bi još veća gužva i jurnjava, cika, i piska…

Predsjednik države na čelu državnog udara. Istorija Evrope takvog predsjednika ne pamti.

Ako takav predsjednik i dalje ostane predsjednik države, onda, tu nema ni predsjednika, ni države…

Uostalim, poslije propalog državnog udara, predsjednik Đukanović je poslao najopasniju poruku: ovo je – kraj – poštovanju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori – a naročito na Cetinju.

Uostalim, to je otvoreni poziv na ponovni bunt, i linč, i udar na crkvu. Sve to i slično, na nekom drugom mjestu (a ne iz kabineta), Đukanović mora – malo – preciznije pojasniti..!

Đukanoviću se na pravi način vratio državni udar. Tako to Bog udesi…

Prosto rečeno – na nos mu se vratio onaj – takozvani – državni udar…

Kakva je razlika između državnog udara kojeg je „organizovao“  Milan Dušić sa plastičnim koljenom, i državnog udara koji je organizovao Milo Đukanović.

Danas se Dušić u brk smije Milu Đukanoviću…

Jedino što je zajedničko Dušiću i Milu jeste – što će i Milo – tražiti utočište u Ambasadi Srbije…

U svakom slučaju Milo nije imao – petlje – kao njegov savjetnik – da po (kružnom toku), odnosno – petlji – na ulazu u Cetinje – kotrlja kamionske gume…

Pa, ipak – prdnjava je u prdekani. Mada, ne slažem se sa takvim omalovažavanjem moga zemljaka….

U istoriji Crne Gore, Milo Đukanović će ostati veći izdajnik i od prokletog ustaše Sekule Drljevića…

Rat je rat, izdajstva su uglavnom vezana za ratove, ali izdati u miru svoj narod, i dovesti ga na ivicu ambisa – najteža je izdaja.

U istoriji Crne Gore nijedan vladar nije vodio svoj narod protiv svoje crkve i – ćivota svetog Petra Cetinjskog – osim Mila Đukanovića.

Rukopoloženja mitropolita na Cetinju nijesu ometali ni Turci, ni Austrijanci, čak ni komunisti. Ali, jeste Milo Đukanović…

I bivši predsjednik Filip Vujanović, u zoru – u štiklama – je preskočio barikade, uz bodrenje – romita – i – komita – e, viva, e, viva, e, viva…

Filip na barikadama u lakovanim – štiklama – visokog sjaja…. I sa crnom maramicom u džepu riđeg sakoa…

Docnije, Filip je u štiklama bježao po kaldrmi. Nastala je i pucnjava na policiju. Kakva pucnjava. Pucnjava onih koji bježe.

Najgore je kad pucajući bježiš…

Još i gore je kad Milo komanduje – napred komiti i romiti – a on se zaključa u kabinet…

Avetinjski su izgledali balkoni cetinjski sa šahovnicama i fašističkim zelenim zastavama….

Skoro su romiti i komiti urlali na Cetinju – ovo je, Turska, ovo je Turska….

Desilo se čudo na Cetinju i Obilića poljani – desilo se čudo na ćivotu svetog Petra Cetinjskog – ustoličenje mitropolita Joanikija – koji je sa Patrijarhom Porfirijem iz neba sletio u Cetinjski manastir…

Poljak, Jovan Pavle II, ustoličen je u Rimu, a Rim i cijela Italija slavili su mjesec dana…

Ustoličenje mitropolita Porfirija u Zagrebu, proteklo je bez jednog jedinog incidenta…

Tokom ustoličenja Joanikija – Srbina iz Crne Gore – predsjednik Crne Gore na čelu mafije – spremao je državni udar…

Ako je mitropilit Joanikije okupator, zašto ga Cetinjani nisu dočekali sa cvijećem…

Crnogorci, o, crnogorci svih nacija, dozovite se pameti..!