Nakon nekoliko burnih dana koji su pratili skupštinska zasijedanja, odnosno vapaje dijela opozicije za ulazak u Tehničku Vladu sa Milom Đukanovićem i, sa druge strane, dogovaranje drugog dijela opozicije sa takođe Milom Đukanovićem oko amandmana za reformu izbornog zakona, jedno je sigurno: opozicija je, po ko zna koji put, pala na testu iznevjerivši, prije svega, građane, tvrde u Pravoj Crnoj Gori.
Prava Crna Gora kao mlad, ali odgovoran politički subjekt mora konstatovati da su od izbora 2016. godine pa na ovamo, viđene neprincipijelne političke vratolomije kakve nisu zabilježene za trideset godina višestranačja. Od fabrikovanih izbora koje je obilježila lažna afera državni udar, preko proglašavanja za izdajnike sve one koji uđu u Parlament, preko povratka u taj isti Parlament, pa sve do traženja Tehničke vlade i dogovaranja sa DPS-om, jedno je sigurno – parlamentarna opozicija više nije “gadljiva“ na Mila Đukanovića.
Dakle, bitna je samo forma dogovora sa njim, ne i suština na kojoj su počivale dugogodišnje, nerijetko i histerične halabuke da sa “mafijašem Đukanovićem nema dogovora“, dok je Ulica, kako su mnogi govorili – bila jedina slobodna institucija. Danas, svega nekoliko mjeseci od presahlih protesta, za čije obesmišljavanje – usput rečeno – niko nije odgovarao, na iste su svi zaboravili.
Ipak, i pored toga, Prava Crna Gora se zalaže za reorganizaciju protesta koji bi vodili do konačnog institucionalnog pada režima, budući da su se dogovori sa Milom Đukanovićem i DPS-om tokom poslednjih dvadeset godina svodili na gubljenje vremena, volje birača, ali i njihovo sigurno održavanje na vlasti. Premda naše pamćenje seže i do iskustva Vlade izbornog povjerenja, čiji ministri tada nisu uspjeli da urade ono što bi danas da pokušaju poslanici kroz Odbor za reformu izbornog zakona, podsjećamo da je za mandat Vlade izbornog povjerenja došlo do najveće krađe i zloupotrebe slobodne volje građana ikad.
S tim u vezi, pozivamo parlamentarnu opoziciju da smogne snage, prebrodi razlike i sujete, te da se zajedno vođeni idejom Bojkota, ruku pod ruku, vratimo na ulicu i snagom mase, energije, hrabrosti i kreativnosti – krenemo u ono što nam odavno pripada – slobodu. U suprotnom, svađe u Skupštini mogu samo voditi do prelivanja istih glasova i međusobnog ratovanja, koji odgovara isključivo Demokratskoj partiji socijalista, stoji u saopštenju.