Smatrajući da su postojeće razlike između pojedinih opozicionih partija i organizacionog odbora protesta zapravo doprinos pluralizmu mišljenja, pa samim tim i demokratiji, Prava Crna Gora ističe da te razlike ne smiju biti prepreka, već podsticaj da se na “Sporazumu o budućnosti” nastavi raditi sve do potpunog usaglašavanja između svih aktera.
Imajući u vidu već više puta ponovljenu činjenicu da se crnogorsko društvo nalazi u najvećoj političkoj krizi od početka višestranačja, svi zajedno moramo dati doprinos da se kompromis, ipak, pronađe. Naravno, svrha svakog kompromisa, pa i ovog, jeste da se pronađe zajednička osnova, ali bez bilo kakvog uslovljavanja.
“Sporazum o budućnosti” mora biti plod zajedničkog rada i koncipiranja, oko koga se moraju okupiti svi, a ne, kao što je započeto, duh nametanja već koncipiranih i netransparentno definisanih rješenja.
Prava Crna Gora, sa druge strane, zadržava pravo na sopstveno mišljenje, insistirajući isključivo na prinicpijelnom stavu – nema i ne smije biti saradnje sa partijom Mila Đukanovića. Ako nas je istorija poslednjih trideset godina ičemu naučila, to je da se saradnja opozicije sa vladajućom partijom uvijek obijala o glavu, ne samo opoziciji, već i građanima. Vlada izbornog povjerenja, dakle Vlada DPS-a i opozicije, to je bjelodano demonstrirala.
Dok opozicija i organizatori protesta potpuno ne usaglase sadržaj dokumenta, protesti se moraju odvijati u ime prvobitno zacrtanih i od svih prihvaćenih zahtjeva: ostavki Djukanovića, Markovića, Katnića i drugih, a nikako netransparentno sročenih i veoma diskutabilnih Sporazuma, poput, nadamo se, prve verzije “Sporazuma o budućnosti”.
Ponavljajući stav da protesti trebaju dobiti bržu i jaču dinamiku, koja podrazumijeva učestalija okupljanja, a ne samo pasivne vikend šetnje, ali podrazumijevajući i obećano nerazilaženje uz brojne vidove žestoke gradjanske neposlušnosti i otpora, Prava Crna Gora poziva sve nezadovoljne građane da večeras izađu na protest, te da pokažu i Đukanoviću, ali i opoziciji, da će nas samo sloga spasiti od tridesetogodišnjeg režima.
Najzad, ako sve to nije dovoljan razlog, onda izađimo večeras zbog naših porodica i budućnosti naše djece.