„PAKAO MURINE“; Zoran Knežević, brat ubijenog četrnaestogodišnjeg Miroslava za BORBU: Godine sve liječe, ali rana ne može zarasti nikad, tražiću od Abazovića da pita svoje partnere za punu istinu o bombardovanju Murine

Godine liječe sve, ali rana ne može zarasti nikad dok smo god živi. On je ipak dijete bio. Miljenik porodice, mjesta, dijete živo, što je kazala jedna žena kad trči ne dodiruje zemlju. Jednostavno, toga dana mu je takva bila sudbina. Bukvalno je išao ka bombi. On i dvije djevojčice. Njih su došle sa Kosova pokušavajući da pobjegnu od bombi, a bombe su ih dočekale ovdje.

Ovako je razgovor za Borbu započeo Zoran Knežević, brat ubijenog 14-godišnjaka Miroslava Kneževića koji je 1999. godine stradao u NATO bombardovanju Murina. Bombardovanje Murina 30. aprila 1999. od strane NATO pakta je samo jedan od zločina alijanse na prostorima bivše Jugoslavije. U napadu je poginulo šest civila od kojih su troje bili djeca. U ovom napadu je bilo najviše stradalih civila od bombardovanja na ovoj teritoriji.

On je kazao da su ovo mnogo teške stvari, ali moramo pričati o njima, i dodao da svaki živi čovjek, da može, bez razmišljanja bi radije bio na njihovom mjestu, i djevojčica i njega, ali živ čovjek u grob ne može.

Tvrdi i da će tražiti prijem kod premijera Dritana Abazovića kako bi saznao punu istinu o događajima u Murinu.

„On lično sa tim nema nikakve veze, on je praktično dijete bio kad se to dešavalo, ali želim da ga pitam može li dobiti informacije od svojih partnera da li je neko tražio bombardovanje Murine. Da li je tadašnja vlast, civilna i vojna, znala da će Murina biti bombardovana? Kroz Plav se npr. uveliko pričalo da će Murina biti bombardovana. Jedino Murinjani nisu znali. Mnogo je tu zagonetki. Nama treba istina.“, kazao je Knežević za naš portal.

BORBA: Pravde na kraju nema?

Pravde naravno da nema, makar u ovoj državi u kojoj su na vlasti bili oni koji su bili, a ne nadam se puno ni od ovih koji su trenutno na vlasti jer im je izgleda preči NATO pakt od sopstvenih građana. Niko od njih nikad nije došao na grob, spomenik, da se pokloni. Razumijem i to, donekle, rat je bio, nisu ga oni izazvali, ali im nije predstavljao nikakav problem da dođu, da pruže ruku, da se poklone. To je prost ljudski osjećaj ili čin koji je tradicionalan u Crnoj Gori.

„Američka ambasadorka nas je primila, ovi koji su 30 godina na vlasti se ponašaju kao da su životinje stradale a ne djeca“

 

Knežević tvrdi da ga je najviše zaboljela činjenica da nas je ambasadorka Amerike, nakon 21 godinu, 2020. i primila, i pokazala veći osjećaj ljudskosti nego ljudi koji su bili vlast ovih 30 godina.

„Nekad zabole te stvari. Žena ambasadorka, plakala je tog dana kad smo joj pričali o bombardovanju kao malo dijete. Kaže „ne mogu da vjerujem da vam se to sve izdešavalo“. To su teške stvari. Možda nam to i mnogo teže to pada nego pogibija, to što se stranci više brinu o nama nego „naši“. Ali na muci se poznaju junaci. Dođi, ljudski, i kaži o čemu se radi. Kaži da ne možeš da osudiš zločin jer si sa njima, jer moraš sa njima, samo ljudski kaži, ništa drugo nismo tražili. Samo da nema tog muka, tog ignorantskog odnosa prema žrtvama… kao da su životinje stradale. Ni dan danas ne stoji da su oni stradali kao žrtve rata nego kao elementarne nepogode, nažalost.“

BORBA: Opet imamo i ulazak u NATO pakt 2017. koji je sve ovo i napravio…

„Znate kako, ako neko ima pravo o tome da priča, to smo mi porodice koje su imale žrtve. Kazaću Vam lično svoje mišljenje, a ne mišljenje ostalih porodica. Ako je već moralo, opet kažem pod znacima navoda, da se uđe u NATO pakt – i ja bih potpisao za taj NATO. Mi u Crnoj Gori smo šaka jada, i činjenica je da bez većega ne možemo. Ali opet ipak mislim da su ulazak u NATO odradili na nepošten i nefer način. Nisu sproveli referendum a znali su da na referendumu to neće proći. Ovo što sad pričaju da se u narednih 20 godina ne može izaći iz NATO-a – može. Kako se ušlo tako se može i izaći. E sad, šta bi time dobili i šta bi time izgubili to je drugo….“, kaže Knećević.

Knežević kaže da njima nikad ne može biti svejedno što su kao država ušli u organizaciju koja je nama ovdje ubila djecu.

„Svakog poslanika bih pitao da li bi bio za NATO pakt da su doživjeli našu sudbinu“

„Pitao bih svakog poslanika ponaosob, naročito ove koji toliko žele te NATO integracije, da su doživjeli našu sudbinu, da li bi toliko željeli taj ulazak u NATO pakt.“, kazao je Zoran Knežević.

Nikad, kaže, niko nije za to bombardovanje odgovarao, i ne samo što nije odgovarao, nego nije ni izašao sa saopštenjem naslovljenim „Bombardovali smo most“ jer u Murinu nema nikakvog strateškog niti vojnog cilja.

„Ovdje nema legitimne vojne mete. To je isto kao da su bombardovali Trg u Podgorici. Kad su pričali nešto o bombardovanju Murine, i kad sam pričao sa malo stručnijim ljudima… tad sam tražio razlog za bombardovanje Murine,  a oni su mi rekli da je Murina prelaz gdje je vojska išla put Čakora.

Knežević naglašava da ako je to razlog, postoji još tri mosta koji su mogli biti meta i da je vojska mogla da prođe gdje je god htjela.

„Zašto su ga bombardovali usred bijelog dana? Oni su prvo bombardovali 30. aprila pa nakon par dana oko ponoći su ga dokrajčili. Zašto ga nisu bombardovali u kasnim večernjim satima, kad nema civila, da ne izazivaju žrtve? Možemo samo da nagađamo, ali je naše mišljenje da je neko htio da se izazovu te žrtve. Da bude Murina žrtveno jagnje pa da kažu: „Ovako bi vam izgledala Crna Gora da vam nije nas“. To je moje mišljenje, a mogu samo da nagađam.“, smatra Knežević.

„Tražiću prijem kod Abazovića“

Knežević je kazao da će tražiti prijem kod premijera Dritana Abazovića, ne zbog toga da što on sa tim ima ikakve veze, već zato što želi od njega da pita svoje partnere iz NATO-a da mu saopšte istinu koja se tu desila, i da mu ništa drugo nije potrebno.

„Abazović sa bombardovanjem nikakve veze, on je praktično dijete bio kad se to dešavalo. Ali želim da ga pitam da li je neko tražio to bombardovanje, da upita svoje NATO partnere.  Da li je tadašnja civilna i vojna vlast znala da će Murina biti bombardovana? Kroz Plav se npr. uveliko pričalo da će Murina biti bombardovana. Jedino Murinjani nisu znali. Mnogo je tu zagonetki. Nama treba istina. Naravno, pošto su neke stvari tu, naravno i ratna odšteta ako možemo da je dobijemo. Danas, ubije neko i psa, pa nevladine organizacije počnu da brane i da traže odštete, a ovamo su djeca stradala – i niko ništa. Svi ćute! Kao da je Murina negdje na drugom kraju svijeta od Crne Gore“, kazao je Knežević.

 

Knežević je kazao da su oni pokrenuli tužbu protiv Crne Gore koju je vodio advokat Murić iz Rožaja. Ali sve je stopirano.

„To je stopirano od našeg suda. Da li je tu neko urgirao, neko kome nije odgovaralo da se isplati ratna odšteta, to ne znam. To je stopirano.  Tražili smo pravdu na sudu, ali je nismo našli. Ovog puta nas nije ubio NATO, nego nas je ubio sistem“, kaže Knežević.

„Tijela su bila skroz uništena, bukvalno u kesu pa u sanduk“

Knežević je kazao da su tijela bila potpuno uništena i da su bukvalno stavljena u kesu, sanduk, i tako su sahranjeni.

„Ne znam, to je tuga. Miroslav je pobjegao od bombi, svi su mislili da je prešao most i da nije ostao blizu mosta. Međutim on je vidio jednu od ovih djevojčica koje su bile prestravljene koje su plakale kod prodavnice pored mosta. One su bile istraumirane, sa Kosova su došle. On je htio da ih utješi. Tu svo troje ostali. Iskreno da vam kažem, nismo ih ni mi vidjeli…. Bukvalno u kesu pa u sanduk. Tijela su bila skroz uništena. Samo ga je moj otac vidio u takvom stanju, kako je on to preživio, ni sam ne znam. Doživi čovjek tako nešto…. Razumijem sve, ali da od države i od vlasti ne dobije čak ni ljudsku pruženu ruku, to ne mogu da shvatim. Mi svakako moramo da živimo sa tim, iako nekad dođe teško, kao sad. To što smo mi preživjeli ne bih želio ni najvećem krvniku.“, kazao je Knežević.

 

Knežević kaže da je još više ogorčen na sistem jer u udžbenicima istorije djeca uopšte ne uče o bombardovanju Murine i o žrtvama.

„Zar Murina nije u Crnoj Gori? Jesu li preči neki veći zločini iz okruženja i regiona od ovog koji nam se desio bukvalno u našem dvorištu? Ne želim naravno da umanjujem ni jedan zločin, svaka žrtva mi je teška i svaku žalim, od Ukrajine, preko Sirije, Avganistana. Ali, recite mi, zar nije žalosno i tužno da moj sin u školi na času istorije priča o bombardovanje Murine svojim drugarima? Djeca koja sad idu u školu ne znaju ništa o bombardovanju i o ovim žrtvama.“, kazao je on.

Memorijalni turnir

U čast preminulih žrtava NATO agresije nad Jugoslavijom, konkretno u Murinu, prethodnih 23 godine se održava memorijalni turnir u malom fudbalu koji je postao i brend ovog mjesta.

„Tu učestvuju ekipe iz svih krajeva Crne Gore i Srbije. Prepoznat je kao jedan najjačkih i najboljih turnira u Crnoj Gori. Organizuje ga NVU „Nikada vas nećemo zaboraviti“ čiji sam ja predsjednik. Koristim ovu priliku da se opet zahvalim svim sponzorima koji su nam pomagali ove 23 godine.“, kazao je Knežević.

NATO bombardovanje u Murinu je samo jedan od zločina koje je alijansa počinila na prostorima bivše Jugoslavije tokom svoje agresije koja je traja 78 dana. Bombardovanje je počelo 24.03.1999. godine.

Murino je 30. aprila 1999. godine bombardovano tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije. U napadu je poginulo šest civila od čega su troje bili djeca, a Zoran Knežević, sa kojim je naš portal i obavio razgovor, je brat preminulog četrnaestogodišnjeg Miroslava. U ovom napadu je bilo najviše stradalih civila od bombardovanja na teritoriji Crne Gore.