Nije Povelja UN ni kriva ni loša, nego su članice UN svojim ponašanjem, koje je vrlo često na suprotnim principima Povelje, dovele do situacije koje smo imali, a bilo je mnogo, ocjenjuje nekadašnji ambasador Srbije pri UN Branko Branković.
Na današnji dan prije 81 godinu potpisivanjem Povelje Ujedinjenih nacija postavljeni su temelji poslijeratnog svijeta i međunarodnog poretka zasnovanog na pravu, dijalogu i saradnji među državama.
U vremenu globalnih previranja, očuvanje međunarodnog prava, kao preduslov trajnog mira, predstavlja jedan od glavnih izazova zemalja članica. Takođe, i insistiranje na dosljednoj primjeni Povelje UN, s obzirom na to da je mnoge članice, kako su u više navrata ukazivali svjetski zvaničnici, tretiraju kao „švedski sto“ sa kog se posluže kad im odgovara, a ignorišu kad im njeni principi nisu po volji, što je i Srbija više puta osjetila na sopstvenom primjeru.
Da li se autoritet i uloga UN i Povelje UN poštuju u potpunosti, ili dominira princip selektivnosti?
Ministarstvo spoljnih poslova Srbije podsjetilo je da Srbija ostaje čvrsto posvećena principima na kojima počiva međunarodni poredak, među kojima su suverena jednakost država, poštovanje teritorijalnog integriteta i mirno rješavanje sporova.
U ruskom Ministarstvu spoljnih poslova su naglasili da Rusija dosljedno slijedi kurs podrške multilateralizmu i centralnoj koordinacionoj ulozi Ujedinjenih nacija u svjetskim poslovima, aktivno učestvujući u naporima da se Organizacija reformiše i prilagodi novim međunarodnim realijama.
„Osnivanje Ujedinjenih nacija predstavljalo je zakonomjeran ishod Drugog svjetskog rata i izraz želje međunarodne zajednice da nesuglasice rješava kroz dijalog i konsenzus, kao i da izbjegne greške iz prošlosti – kako svijet više nikada ne bi bio doveden do globalnog sukoba“, istakli su u ruskom Ministarstvu spoljnih poslova.
Generalni sekretar UN Antonio Gutereš nedavno je ocijenio da je Povelja UN uporište mira za čovječanstvo i da ostaje najbolja nada za mir, nazvavši je vodičem za opstanak čovječanstva i čuvarem međunarodnog prava. On je takođe istakao da je ona jaka onoliko koliko je „jaka posvećenost onih koji su odgovorni za njeno održavanje“. Gutereš je naveo i da svijet traži akciju od svjetske organizacije, a ne samo retoriku.
Kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji je na nedavnoj konferenciji ukazao da UN ostaju važna međunarodna organizacija, ali da se njihov autoritet i uloga danas ne poštuju u potpunosti.
„Danas, ako multilateralizam djeluje oslabljeno, to nije zato što su UN prestale da budu važne, već zato što njihov autoritet i uloga nisu dovoljno poštovani i ostvareni“, rekao je Vang Ji.
Nekadašnji ambasador Srbije pri UN Branko Branković ukazuje da je najvažniji doprinos UN i veliki poklon čovječanstvu to što 80 godina nema svjetskog sukoba.
„To je najveća zasluga UN. Za 81 godinu ogroman broj međunarodnih sporazuma iz svih mogućih oblasti, ekonomije, politike, naoružanja, napravljen je na bazi principa Povelje UN. Organizacija UN sa Poveljom je nešto što je izuzetno vrijedno kao izvor svih mogućih pravaca djelovanja u politici, vojsci, ekonomiji. Povelja UN zagovara kontakte, razgovore, dogovore, a ne sukob“, podsjeća Branković za RT Balkan.
On objašnjava da je Povelja UN jedno, a ponašanje zemalja članica koje su potpisale Povelju druga strana ploče.
„Ali, sve to utiče na primjenu Povelje UN i primjenu onoga što je Povelja godinama kroz međunarodne sporazume i konvencije izgradila. Nije Povelja UN ni kriva ni loša, nego su članice UN svojim ponašanjem koje je vrlo često na suprotnim principima Povelje dovelo do situacije koje smo imali, a bilo je mnogo. UN se pozivaju na obavezu ponovnog jačanja uloge UN u svjetskim zbivanjima što je dobro i to je otvaranje vrata za definiciju novog svjetskog poretka“, istakao je Branković.
Sljedeće godine, ističe Branković, najavljen je veliki skup u UN koji bi otvorio pitanje reformi UN, kao i amandmiranja Povelje UN.
Povelja UN potpisana je 26. juna 1945. godine, po okončanju rada konferencije u San Francisku. Ovaj osnivački dokument Ujedinjenih nacija potpisali su predstavnici država koje su učestvovale u ratu protiv fašističke Njemačke i militarističkog Japana. Među državama potpisnicama bio je i Sovjetski Savez, kao i Ukrajinska i Bjeloruska SSR, koje su bile u njegovom sastavu, uzimajući u obzir njihov izuzetno značajan doprinos otporu nacističkoj agresiji i njenom odbijanju.
Godine 1943, na Moskovskoj konferenciji ministara spoljnih poslova SSSR-a, SAD, Velike Britanije i Kine, potpisana je Deklaracija četiri države o pitanju opšte bezbjednosti. U četvrtoj tački ovog dokumenta istaknuta je potreba za osnivanjem međunarodne organizacije za očuvanje mira i bezbjednosti. Po završetku konferencije usaglašen je konačan tekst, koji je jednoglasno podržan i usvojena je Povelja UN.
