POTOPLJENA ATLANTIDA NERADNE NADE

Piše: Fidelity consulting

Zemlja u kojoj se obećanja često slabije razumiju od uputstava za sastavljanje IKEA namještaja, prije godinu dana se suočila sa do tada neviđenom pričom: imaćemo radno vrijeme sedam sati, sve zajedno sa povećanjem svih plata za 25%, prosječnom penzijom od 600 eura i punom zaposlenošću. Sve to za godinu dana.

Mašala, reka’ bi Đeknin Radosav.

U (ne)sebičnoj borbi za glasove, prošle godine se otišlo korak dalje od klasičnih obećanja pa se građanima obećao crnogorski Sveti gral: svi rade dok manje rade jer više odmaraju pa će tako primati veće plate i penzije!

Nešto tipa smršajte tako što ćete jesti kilo čokolade između trećeg bureka i kašeta piva.

Aplauz za ovu namjeru bio je zaglušujući; mase su bile oduševljene; slika perfektno savršenog društva već se formirala u glavama zanesene radničke klase koja je mislila da je moguće lećeti na Mjesec uz pomoć handmade humanoidne praćke sa lansirne rampe u Rovcima.

No, kao u svakom loše skrojenom mađioničarskom triku, fora o kraćem radnom vremenu brzo je samoprovaljena: u nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu , koji je resorno ministarstvo rada i socijalnog staranja prije par dana iznijelo na javnu raspravu, NEMA izmjene člana 61 koji kaže: „Puno radno vrijeme iznosi 40 časova u radnoj sedmici, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.“

Dobro ste pročitali: NEMA skraćenja radnog vremena na 7 sati. Jednostavno NEMA, i dalje ćete raditi 8 sati.

Dobrodošli u crnogorski društveni wonderland, gdje logika ide na godišnji odmor, obećanja cvjetaju kao proljećno cvijeće a ljudi zbilja misle da se rovačkom praćkom može instant lagano do Mjeseca…

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)