POTEMKINOVA POLITIKA

Piše SIBIN

Pozvati na dogovor za okruglim stolom, kao predlog u duhu demokratije, ima smisla ako se dokuči da je – misao okrugla, te da se razmjena argumenata uvijek tek odvija ukrug. Međutim, u ovim posthumanim, isuviše interesantnim, i ponajprije tenzičnim vremenima, ne traži se više rešenje u interesu većine, budući da Moć ima glavnu riječ. Kako objasniti komšiji sa prizemlja, da bi manjinska vlada trebala da sprovodi volju većine?

Priznajem, tu moja dijalektička vještina, koliko god kružila oko suštine pitanja u nastojanju da eskivira odgovor, biva provaljena, jer komšija nema vremena za dangubljenje, te uzalud dovikujem: „Svetlost javnosti sve zatamnjuje.“ (Hajdeger)

Pošto se kao samac povučem u jednosoban stan, priznajem da ni meni ništa nije jasno, ali, odjednom se sjetim da je Dritan voljan prihvatiti se žrtve i preuzeti na sebe teret funkcije mandatara, u čemu ga zdušno podržava Konatar, i ništa manje Jelušić džuditbatlerovka Božena.

Pa ipak, gospodo oko okruglog stola, u jednom ćemo se, ipak, složiti: u današnje vrijeme, kad je sve stvar interesa i laktanja za kakvu takvu poziciju, imati među političarima, i to onim mlađim, onog koji se prilaže na žrtvu, nije mala stvar, jer ‘po mom skromnom mišljenju’ (Dritanova uzrečica), u politici ima svega, ali najmanje opet dobrovoljnih žrtava.

Kako bi nas spasio kružnog lavirinta vremena (tog paklenog ponavljanja), Bog na Krstu žrtvova Sina, i tako otpoče nešto sasvim novo, jedinstvano i neponovljivo.

A ovo pominjemo u kontekstu – kruga i žrtve…