POSTAJEM SOPSTVENI KANAL

PIŠE: SIBIN

Šta preostaje, a da se ne bi napadno iskoristilo kao prilika za ličnu promociju? Strogo uzev, svaki aganžam, ukoliko bi se podvrgao ničeanskoj metodi propitivanja, pokazao bi se kao impuls posvećen isključivo sebi, svejedno borimo li se za ljudska prava, ugoržene vrste ili ozelenjavanje asfaltiranih površi. Kapitalizam počiva na tome: forsira snove anonimnog pojedinca koji će se možda jednom vinuti među globalne zvijezde.

Npr.: Cukenberg, pufičavi, priglupi i autsajder student koji prekonoć postaje šef paralelnog, virtuelnog i umreženog metaverzuma u kojem se nahvatalo društvo željno da potroši svojih famoznih petnaest minuta slave. – Zavist je najsnažnija emocija koja inače pokreće kolektivni socijus.

Od političkog proizvoda do modnog mesa: sve je jedno prije svega nedefinisano i u sebi pomiješano, od visoke produkcije i fantastične pojavnosti zavisno zanimanje. Neko je već zapazio da slavni nemaju posao osim onoga da se jednostavno događaju. Drugi će im iz svoje fantazije pripisati sve atribute koji ih čine božanskim, nedostižnim, začaravajućim. (Tako su, Bred & Anđelina, svojevremeno prodavali hermetički zatvorene kesice u kojima se nalazio njihov dah! Tako sad Zelenski traži od Marine Abramović da bude ambasadorka Ukrajine, jer tržište i menadžiranje počivaju na toj spektakularizaciji u čijoj je pozadini katastrofa ili banalnost.)

Kome uspije da osvoji jeftinu javnost, a svi nastoje uspjeti u tome, taj se pretvara u – samousnimavajući, dvadesetčetvoročasovni video, u kanal posvećen sebi, u nešto poput prustovske kamere koja opsesivno bilježi svaki svoj korak i izgovorenu riječ.

Pogledajmo, začas, kampanju za predsjednika Amerike: to je poput najskuplje reklame koja par sekundi bljesne na ekranima tokom ragbi finala, ozračena/ozvjezdana na najskupljim plazmama trga Times Square. A, kakvi su predsjednici u opticaju: sa rejban naočarima, kačketima, osmjesima i ležerno zavrnutim rukavima, ponašaju se kao ukućani, domaćini zemlje, radnici u bašti i asistenti u kuhinji, najbolje komšije koje su tako ljubazne da u tome čak idu dalje od onih koji saleću čovjeka začetog u rijalitiju, Trumana.

Politika je, dakle, zanimanje koje pozajmljuje od svega po malo, bavi se ekonomskim reformama i samopromotivnim rijalitijem, stalno je u procesu osvajanja naših srca i želja koje su, dakako, uvijek već želje Drugog, kaže tekstualno neprozirni Lakan.