Poslije mene – potop

Piše: Boško Vukićević

Nakon što je Bajden dao dozvolu ukrajinskom režimu da ispaljuje američke projektile u dubinu ruske teritorije, danas je i Borelj – visoki predstavnik EU za spoljnu politiku – takođe pozvao evropske zemlje da „omoguće Ukrajini upotrebu dalekometnog oružja za napade na Rusiju“.

Ono što povezuje Bajdena i Borelja (osim sumnji o donošenju važnih odluka u stanju senilnosti), jeste činjenica da oba napuštaju visoke funkcije u veoma kratkom roku: odlazeći američki predsjednik početkom januara, a glavni evropski diplomata već sljedećeg mjeseca.

Taj podatak, sam po sebi, nameće zaključak o odsustvu elementarnog morala kod datih političara, jer se oni vode logikom i filozofijom- „poslije mene – potop!“ Takve vrste odluka, koje mogu izazvati rasplamsavanje krvavog sukoba od kojeg su se svi zamorili – ne mogu donositi zvaničnici koji napuštaju svoje mjesto. To je, takoreći, abeceda korektnog političkog djelovanja, nešto što se podrazumijeva.

Raznohuškačka odluka odlazećeg američkog predsjednika je, zapravo, impplicitno priznanje sopstvene nemoći u dugogodišnjim politikama čiji je cilj bio da se Rusiji nanese strateški poraz. Uložene su ogromne količine sredstava i novca kako bi se Rusija porazila, ali se u tome nije uspjelo. U očajanju zbog kolosalnog neuspjeha, odlazeća američka administracija se trudi da Trampu ostavi najvrući mogući krompir, a da se istovremeno Rusija isprovocira na znatno razornija vojna dejstva, uz upotrebu novih oružja, koja možda ne bi bila ograničena samo na teritoriju Ukrajine. Mišljenja sam, ipak, da Rusija neće zagristi đavolji mamac i da će nastaviti sa uobičajenim vojnim dejstvima, koja u maksimalnoj mjeri štite civilne objekte i živote civila (osim ako ne bude brutalno isprovocirana, što nije za isključiti). Jer, beskonačno produžavanje rata nikom razumnom ne odgovara.

Evropske političke elite imaju priliku da se ograde od raznohuškačih djelovanja i da uhvate „posljednji voz“ za građenje budućeg mira na Starom kontinentu. Postepeno obnavljanje veza sa Ruskom federacijom, na pravednim osnovama, suštinski je dio takvih nastojanja. Mora se poslati snažna poruka – želimo mir, a ne rat! Sve drugačije od ovoga može predstavljati put u bezdan.

A Borelj? Borelj je nebitan.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)