Portugalski general: Srbiji nanijeta velika nepravda na Kosovu, Međunarodni sud orijentisan da bi naškodio Jugoslaviji

Portugalski general Raul Kunja izjavio je da postoji veliki nesklad između onoga što je vidio dok je kao oficir Unmika služio na Kosovu i Metohiji i onoga kako su zapadni mediji izveštavali o situaciji u južnoj srpskoj pokrajini.

Kunja je na promocije njegove knjige „Kosovo: nečuveno otimanje nezavisnosti“ u Beogradu istakao da je želio da pokaže da je istina drugačija od onoga što zapadni mediji plasiraju kao istinu.

Srbiji nanijeta velika nepravda na Kosovu

„Želio sam da objasnim međunarodnoj publici koji su to bili politički i ekonomski interesi da se plasira negativna slika o Kosovu. Ukoliko je jedna strana u sukobu na Kosovu imala pravo da kaže da joj je nanesena nepravda, onda je to bila Srbija. Međunarodna pravda kad je riječ o Kosovu i Metohiji nije zadovoljena, a Međunarodni sud koji se bavio pitanjima bivše Jugoslavije bio je veoma pristrasan i namjerno tako orijentisan da bi naškodio Jugoslaviji i Srbiji.“

Kunja je dodao da je njegova knjiga u Portugaliji doživjela treće izdanje u kome je naveo i poslednja dešavanja na Kosovu i Metohiji.

Senator Bajden o Kosovu i Metohiji

Bivši predsjednik Vlade Srbije Nikola Šainović rekao je da knjiga Raula Kunje dio disertacije sa kojom je doktorirao i dodao da je autor prikazao mnogo dokumenata koje ni on, kao bivši funkcioner države, nije imao prilike da vidi.

„Sve do raznih ilustracija koje su prateće. Na primjer, kad tadašnji senator Džozef Bajden na senatskom odboru kom predsjedava daje uvodnu riječ 2005. godine. Na sjednici koja se zvala ‘Korak naprijed’ Bajden kaže da bi trebalo podržati nezavisnost Kosova da bi se objasnilo islamskim zemljama da mi (Amerikanci) nismo protiv muslimana. Za to što mi nekad pričamo, on ovde daje dokaz, sa datumom, znači pravu naučnu referencu.“

Kosovsko pitanje još nije završeno

Karijerni diplomata Zoran Milivojević ocjenio je da se uspješnost knjige vidi po tome da je autor uspio da dokaže tezu koju je iznio u zaključku svog djela. Milivojević je u citirao taj zaključak Kunjine knjige naglašavujući da je autor bio hrabar kad je tako nešto iznio.

„Ako se nepristrasno pogledaju događaji o kojima je u ovoj knjizi pisano, u svakom od prikazanih djelova knjige pokazuje se na kraju, i bez velikog iznenađenja, da nisu dijela ‘đavolskog Slobodana Miloševića’ bila ta koja su izazvala rat. I da se preuveličavalo, dok je rat trajao, mit koji su stvorili oni koji imaju namjeru da razriješe krivce za zapadnu intervenciju, za tragičan raspad Jugoslavije i za nepotrebno prolivenu krv u ovim sukobima. Konačno, naročito je neskrivena podrška SAD, Velike Britanije i Njemačke privremenoj albanskoj vladi Kosova bila ta koja je dovela do proglašenja kosovske nezavisnosti.“

Milivojević je dodao da knjiga Raula Kunje, iako ima jednu istorijsku dimenziju, ostaje aktuelna i ubuduće jer pitanje Kosova nije završeno.

Naličje doktrine „humanitarne intervencije“

Istoričar Mile Bjelajac podsjetio je na riječi američkog generala Veslija Klarka koji je rekao da se sukob na Kosovu i Metohiji nije desio zbog prava Albanaca ili zbog tzv. etničkog čišćenja, već zbog dolaska američke vojske na tu teritoriju i kontrola resursa.

„Autor, gospodin Kunja u dobro struktuiranoj knjizi daje pregled slike stvarnosti, ili tačnije rečeno, naličje doktrine ‘humanitarne intervencije’ na ovim prostorima. Bavi se propagandom a tu svoje mjesto ima Račak, navodno 700 ubijenih u rudniku Trepča i drugim primjerima, ulogom medija, karakterom potpisanih sporazuma koji ne vrijede ni papira, kako je prevodilac to preveo. Ovde je bila riječ o Rezoluciji 1244, ali ništa bolje nisu prošli sporazumi sa Ukrajinom – Minsk 1 i Minsk 2 iz 2014. i 2015. godine.“

Portugalski general Raul Kunja bio je član posmatračke misije Evropske zajednice u Jugoslaviji od 1991. do 1993. godine, a kasnije je služio u Unproforu. Od 2005. godine bio je oficir za vezu misije Unmika na Kosovu i Metohiji i na toj poziciji je ostao tri godine. Taj period ga je motivisao da napiše knjigu „Kosovo: nečuveno otimanje nezavisnosti“.