PORAŽEN KAO HRABRI SOKOLI

Piše: SIBIN

Na primjeru ovog društva daćemo za pravo Marksu koji primjećuje da „Svest uvek dolazi prekasno.“
Nećemo omanuti ako kažemo da svaka vlast upravo na to i računa. Posebno prekasno dolazi ako uopšte ikad i dođe do – kolektivnog osvješćenja. Potrebno je opšte obezljuđenje da bi revolucija pokrenula u suštinu, svako inertno društvo.
Na primjeru komunizma (te mrtve riječi), vidjeli smo kako društvo olako svoju odgovornost prepušta – apstraktnom sistemu.

Pisac knjige koja je unekoliko inspirisala film „Matrix,“ pogađa kad kaže da – habanje sistema stvara stvarnost. Osvrnimo se oko sebe: pad DPS-a, proizveo je ovu shizoidnu stvarnost, zato se i govorilo da je za društvo i demokratiju više nego pogubno da jedna partija vlada tri decenije.
Nismo načisto ko je u većem haosu: država ili fudbalska reprezentacija. Konačno je lider tima stisnuo muda i priznao kako nismo dorasli za ono što mislimo da jesmo. Kukavni trener sležući ramenima reče da jednostavno – nemamo takmičarski duh.

Provincija se protivi susretu sa sobom. Uočavam to na ličnom primjeru: kao dibidus provincijalac, o jadu zabavih samoga sebe, sa žutim čarapama i košuljicama na tufne, prekrštenih nogu, vazdan bih mlatio o nužnosti internacionalnog, lijevog, solidarnog pokreta protiv rastuće opasnosti koju predvodi bauk neoliberalnog poretka. Kad ukontam da sve svakom prosto jebe za moje filozofiranje, ja onda nastavim progresivnije u pravcu privida kojeg predstavljam.

Jbg, dobro veli ‘hegelakanovac’: katkad iz stvarnosti uteknemo u fantaziju jer je nepodnošljiva, pa iz fantazije nazad u stvarnost jer je uzaludna.