POMIRENJE KUĆU GRADI

Piše: SIBIN

Gledam spot Andrije Mandića i prva reakcija: vrlo uspjelo!

Prije svega prirodno, jednostavno, nepretenciozno, i zaista kao poruka neophodno, jer vrijednost je već tu, sa nama, u bližnjima, te se mora znati sačuvati.

Ali, neke druge tipove sad pitam: šta, međutim, ako je u ovim kasnomodernim, te neoliberalno poprilično pogubljenim, dematerijalizovano otuđenim, u potpunosti neizvjesnim vremenima – najviše subverzivan povratnik tradiciji?!

Imamo istorijske lomove, zato nam je potrebno pomirenje. Pomirenje kao pokušaj da se uopšte zajednički sagleda prošlost, gdje je očigledno pukotina.

Andrija Mandić je izašao i sa ovim spotom, tako da ostaje pitati se: sa čim će se predstaviti onaj iza slogana – Nego ko?

Dosad nismo znali da pod evropske vrijednosti – koje ništa manje baštini i onaj koji se u njivi stara oko svog domaćinskog dobra! – spada i, starenje na vlasti. Od mladića do više nego zrelog čovjeka, proživjeti životni vijek na vlasti. To, kako god se uzme, nije dobro, ni za onoga koji vlada, još manje za one kojima se upravlja.

Jeste: i narod mora imati iskustvo u odnosu na vlast. Kako? Tako što će uspostaviti njenu demokratsku smjenjivost. U suprotnom, ostaće se u zabludi kako je ovdašnji gospodar harizmatičan, što je opis kojim ga je darovao kilibarda novak.

Nego, zašto ne bismo, gledajući ovaj Mandićev spot, obnovili gradivo, pjesmu Vaska Pope, „Krompir“, čisto uvida radi da se i na tu, recimo tako, temu može biti šarmantan, jezički dubok i misaono vrlo uvjerljiv.

KROMPIR
Zagonetno mrko
Lice zemlje
Ponoćnim prstima
Jezik večnog podneva
Govori
U zimnici uspomena
Iznenadnim svitanjima
Proklija
Sve to zato
Što mu u srcu
Sunce spava
(Vasko Popa)