POLITIKA – INAT ILI STRPLJENJE

Piše: Zdravko Kasalica

Jasno je bilo zadnjih dana da će ovaj nazovi praznik biti tema za svaku kuću i svakog čovjeka u Crnoj Gori. Podijeljenost, pa i u značajnoj mjeri mržnja su došle do izražaja. A običan čovjek, posebno sunarodnik Srbin, i nije baš kadar za dugoročnije političko promišljanje. Očekivanja i nestrpljivost, uz često pogan jezik, su itekako primjetni.
Ali, da napišem zapravo moje viđenje naše političke zbilje.

U složenim političkim okolnostima, posebno u državama sa izraženim nacionalnim i identitetskim pitanjima, a naša je takva, uloga jedne nacionalne i desno ( nacionalno ili radikalno ) orijentisane partije u okviru koalicione vlasti nije jednostavna. Ona nosi dvostruku odgovornost — da ostane vjerna interesima naroda koji predstavlja, ali i da pokaže političku zrelost, sposobnost kompromisa i državotvornost.

Najveća greška koju jedna takva partija može napraviti jeste da politiku svede isključivo na emociju, inat ili dnevni politički sukob. Nacionalna politika ne smije biti politika trenutka, već politika trajanja. Narod ne traži odgovore samo za danas, već sigurnost, institucionalnu zaštitu i prostor da opstane i razvija se i za desetine godina koje dolaze.

Upravo zato, učešće u vlasti, čak i kada koalicioni partneri nemaju dovoljno razumijevanja za nacionalne teme, može biti važnije od kratkoročnog političkog profita koji donosi opoziciona retorika. Politička zrelost se ogleda u sposobnosti da se i u ograničenim okolnostima obezbijedi svaki mogući korak naprijed — bilo kroz zaštitu jezika, kulture, vjerskih prava, ravnopravne zastupljenosti u institucijama ili očuvanja istorijskog i nacionalnog identiteta. A to se svakako ne postiže nimalo lako u uslovima kada je poslednjih osam decenija na sceni bila politika koja je polako i strpljivo gazila po svim tradicionalnim vrijednostima našeg naroda.

Poseban problem nastaje onda kada dio koalicione vlasti izbjegava nacionalne teme, plašeći se da bi time narušio svoj navodni građanski karakter. Međutim, istinska građanska država ne može postojati ako ignoriše realne nacionalne zajednice i njihova prava. Građanski koncept ne smije biti izgovor za brisanje identiteta, već mehanizam koji obezbjeđuje jednaku slobodu i dostojanstvo svima. A do slobode se ne dolazi bez pametne i zrele borbe, koja ne mora neminovno da bude rat, uništenje i krv.

Zato je zadatak nacionalne partije da bude faktor stabilnosti, ali i podsjetnik da se pitanja identiteta ne mogu gurnuti pod tepih. Ona mora biti dovoljno mudra da ne ruši vlast zbog svakog neslaganja, ali i dovoljno čvrsta da ne odustane od svojih temeljnih principa. Politika koja donosi rezultat nije politika buke, već politika strpljenja, kontinuiteta i postepenog osvajanja institucionalnog prostora. Vjerujem da je to jedini pravi put kojim se može doći do cilja.

Opstanak jedne nacionalne zajednice nikada nije obezbjeđivala isključivost, već kombinacija političke mudrosti, istrajnosti i sposobnosti da se u svakom vremenu prepozna šta je moguće ostvariti, a šta treba čuvati za povoljniji politički trenutak.

Zato nacionalna partija u vlasti ne smije zaboraviti ko je i koga predstavlja, ali isto tako ne smije dozvoliti da emocija nadvlada strategiju. Samo tako može obezbijediti trajna prava i politički opstanak naroda u čije ime djeluje. Vjerujem i u političku mudrost i strategiju Andrije Mandića da se dođe do cilja, za koji je svakako potrebno više vremena i duže učešće u vlasti.

Oni koji nijesu kadri vjerovati i biti strpljiviji, i koji su skloni napadati iz razloga nezadovoljstva i frustracije trenutnim stanjem, svakako imaju sigurno neki drugi izbor, kvalitetniji, bolji i sa potrebnom političkom snagom koja može preko noći napraviti željeni rezultat. Ili toga ipak nema…

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)