POLITIČKO BJESNILO MILOVO ILI SAMO (O)PORUKA!?
Piše: Momčilo D. Pejović
Ma jasno je i njemu kao bivšem farmeru-pastiru ili „Sedmaku Čobaninu“, nekad „najvećega i najjačega“ političkoga stada na Balkanu, da je još prije nekolike godine izgubio državni tron!
Naravno da je, strmoglavom sa državnog trona, izgubio i onaj moćni politički „autoritet“ odnosno „evropski ugled i glas“, a sa njima i stas. Sada se u političkoj mirovini samo nadmeno i uljuljškano zanosi tobože da se prikaže da još nije sve izgubljeno i za njega gotovo završeno!
Izgubljeno je za vazda, makar što se tiče državnih pozicija na kojima je bio pune tri decenije! A bogme i političke odnosno stranačke pozicije su mu uveliko oslabile, izblijeđele i odrpane, bez obzira što još ima desetak zabluđelih većinom postarijih političkih ovnova i ovčica, koje ga veličaju i daju mu podršku, a sve to nema ni petinu od one nekadašnje političke moći!
Niko ne spori da je finansijski dobrostojeć, potkovan, bolje reći enormno! Ali nije to toliko bitno koliko mu je sada neophodna politička podrška, ne samo ona iznutra iz svojega onemoćaloga i rasutoga stada već iz spoljnjeg evropskog okruženja! Ona bi ga podržala i stavila inostranom faktoru do znanja da na njega još mogu računati za „sređivanje“ njima potrebnih poslova bilo „ekonomskog biznis ambijenta“ i političkog djelovanja odnosno rovarenja u cilju destabilizacije Crne Gore na političkom planu u cilju njima sopstvenih interesa!
Šta je natjeralo bivšeg političkog farmera da izađe iz primirenog odnosno skoro pa dobro narasle proljećne otave kao političke ispaše, a koju već uživa u fotelji „počasnog predsjednika“, da se onako izbezumljeno ostrvi na sve svoje protivnike, koji mu pohapsiše političke pulene i čuvare njegovoga enormnoga bogatstva, stečenog (ne)legalnim poslovima i poštenim „danonoćnim radom i po 16 sati“, a uz sve to isčitavanjem „ozbiljne istorijske literature“ kako bi mogao biti ravnopravan sagovornik „istoričarima“ pa i onim (pri)učenim, koji mu pišu tekstove i snabdijevaju ga „ozbiljnom literaturom“ džepnoga izdanja u kojem je malo teksta a mnogo slikovnica, većinom zastava sa njegovim likom među zabluđelom klikom?
Zašto (li) je jurnuo onako naglo i obahaćeno, neznaveno i silobatasto, a sve kolutajući zakrvavljenim očima, da govori o crnogoskom društvu kao „društvu osvetničkom“ i krvnoj osveti koja „traje“ (Sic!) u Katunskoj nahiji u nekim porodicama 200 (Sic!) godina!?
Samo on zna koliko je velika politička boljka koju mu ne da mira, da danas u političkoj mirovni i fotelji „počasnog predsjednika“ strpljivo (sa)čeka naredni slijed političkih „događaja“ odnosno hapšenja, koja će svakako (u)slijediti i koja se teško da mogu (s)priječiti!
Mora se jednom primiriti i pomiriti, ako već neće da se suoči sa političkom sudbinom, da dobrovoljno prihvati odgovornost za sve što je radio i činio indirektno tokom trodecenijske vladavine! A zamiritao je svojski radeći na ličnom i enormnom bogaćenju sve od „mjesečnih primanja i brojnih dnevnica“ koja su navodno u novčanom iznosu od 300 hiljada eura, obaška prvog miliona legalno stečenog, kastodi računa, ničije kuće, Panama Peppers, (ne)postojećih) firmi u inostranstvu (Kipar, Sješeli, Devičanska ostrva), kojih se ne sjeća ili povremeno sjeti; iako nijesu radile odnosno „ni centa“ nijesu obrnule, kako reče nekom prilikom a „što je lako utvrditi“ odnosno provjerljivo!?
Dokle misli bivši predsjednik, sa dvostrukim mandatom, da onako sa njegovim političkim dvokorakom istrčava sa poznavanjem krvne osvete u Crnoj Gori ili kod Albanca? Ko je taj savjetnik koji mu piše istorijski tekst, a koji očito da „počasni predsjednik“ ne razumije ili je zaista tako napisano pa on naučio napamet i bukvalno sve tako svatio?
A možda je u pitanju i njegova (o)poruka odnosno šifrovano uputstvo ili prijetnja onima koji bi htjeli njega pozvati da se izjasni povodom, barem nekih, mnogih od tužbi koje se već dugo godina nalaze u nabreklim fiokama, pod ključem kod nekog sudije, istražnog organa ili kod bivšeg a sada uhapšenog SDT-a?
Prije neki dan imali smo priliku da poslije utihlog odlaska sa državne i političke scene vaskrsne onaj jogunasti, obahaćeni, nabijeđeni, nabusiti, naprasni, naglo zarumenjeni u licu i skoro zapjenušani politički lider D(r)PS‐ovaca u ostavci u političkom bjesnilu ponovo prijeti „ludačkom pokretu“, indirektno poziva na otpor, jer mu urušavaju „njegovu državu i njen evropski put“! Odavno ga je obećao građanima, ima decenija i više, da će ispuniti taj san, izgraditi odnosno uvesti njegovu bivšu Monten(ij)egro privatnu državu ili latifundiju u zajednicu evropskih naroda zvanu Evropska Unija! Naravno da je to bila njegova politička lizalica, farsa sa kojom je manipulisao vješto samo da bi, organizovano uz pomoć kriminalnog miljea u strukturama državnim i izvana, izgradio svoje ekonomsko carstvo i učvrstio ga postavljanjem svojih (pr)odanih političkih požmirepa u sudstvu i policiji!
Bez obzira na ono sto smo vidjeli na tv „Antena M“, prije neki dan, „Nokova dvometrica“ je znatno zatrokirala i otišla u priučenu istoriju! Tron je odavno izgubljen, a ton joj je uveliko oslabio odnosno drži se kao babin zub, klimavo i jedva razumljivo – šifrovano!
Dakle, bez trona je ostao a ton mu je onemoćao bez migućnosti da nekoga dozove, iako je na tv-u gromko deklamovao i (na)učenu istoriju njegovu propovijedao. Drži se ara i ne da se, pa pokušava preko zalutalih, izgubljenih, onemoćalih i ogladnjelih političkih ovčica staviti do znanja da još nije sve izgubljeno, iako su mu pohapšeni skoro pa najopasniji i najmoćniji čelnici u državnim institucijama iz kojih je imao ogromnu podršku, a koji su bili na visokim javnim funkcijama u državi posebno u sudstvu i policiji.
Bez njih je potpuno bezvrijedan i politički mrtav, iako novaca ima i za bacanje, kockanje, doniranje patriot-komitskih protesta, pozivanje onih koji bi za njega organizovali neke manje grupne proteste! Ali sve to djeluje politički ošamućeno ili sportskim rječnikom rečeno teturanje grogi boksera poslije doživljenog i preživljenog teškog nokdauna!
Strah da ne bude prvi sljedeći uhapšenik, koji bi makar bio pozvan da svoju izjavu malo bolje objasni, a zatim sve ostalo što je propagirao i radio, nateralo je „Sedmaka Čobanina“ da se pojavi na Šukovićevoj tv „AntenaM“, da intervju i još jednom obahaćeno, zacrvenjeno, naduto, uobraženo, nabusito i politički bezobrazno, a (ne)znano i netačno sa istorijske stručne i naučne tačke gledišta znanja i saznanja, činjenica, brojnih pisanih dokumenata i sudskih presuda, kojima se ne može generalizovati i tako pokrivati jedno društvo stavljajući mu pečat osvetničkog društva i svega što se osvetnički činilo u Staroj Crnoj Gori i čak širom današnjih granica Crne Gore! Bila je to njegova poslednja odbrana i zaštita njegovih političkih već pohapšenih pulena i visokih javnih idržavnih funkcionera!
A šta je to bivši predsjednik države u dvostrukom mandatu, da li sada i „počasni predsjednik“ u tom njegovom poznatom intervjuu (iz)rekao ne trepnuvši i ne ustežući se od neistina kojima hoće pokriti svoju trodecenijsku vladavinu pa sve prebaciti na „crnogorsko društvo“ za koje ustvrdi da je „društvo osvetnika“, koje živi u „jako zatrovanoj atmosferi“ i gdje će se „ćeranija po Crnoj Gori nastaviti“!!! Naravno, gle čuda, smogao je snage da nas na to upozorava, jer, „Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 (Sic!) godina!!!
Znamo da se odavno zanosio, „Sedmak Čobanin“, da postane (h)istoričar i to onaj talog istoričar, ali je postao histeričar odnosno kao njegovi savjetodavci priučeni dvorski istoričari, koji mu serviraju istoriju Crne Gore u 100 slika u džepnome formatu sa onim što on želi čuti! A, bogme, podmeću mu i mnogo toga što bi oni rado htjeli da bude tako kako mu savjetuju i huškaju da govori kako već odavno čita „ozbiljnu istorijsku literaturu“ i zna istoriju Crne Gore!
Valjda mu se (u)čini(lo) da je studij istorije mnogo lakši od njegovih studija ekonomije, pa je pribjegao da je ozbiljno izučava i nameće neku njegovu i njegovih dvorskih istoričara novu istoriju novocrnogorskog odnosno montenegrinskog čovjeka sa novom ateističkom pravoslavnom crkvom!? Da li to on sebe hoće već da promoviše za kandidata te nove, njegove, crkve?
Neće biti da krvna osveta traje 200 i više godina u toj Staroj Crnoj Gori ili šire, pa ni kod određanih starocrnogorskih porodica u Katuskoj nahiji. Niko ne negira da je bilo krvne osvete, ali toliko dugo da traje samo je bivšem predsjedniku Milu Đukanoviću tako nešto poznato i čak generalizuje da ukupno „crnogorsko drštvo“, vjerujemo da je mislio na cjelokupno stanovništvo u Crnoj Gori! Dakle, takva njegova izjava i konstatacija je NETAČNA I NEZNANA, POLITIČKI OSTRAŠĆENA I OSVETNIČKA, ciljana na sve one koji bi da i dalje hapse njegove zabluđele, zalutale i kriminalizovane političke ovnove i ovčice, pojedince ili organizovane grupe!
Pripadam crnogorskom društvu ali nijesam osvetnik, niti sam koga ubio, opljačkao, prošpijao da bih se (o)svetio, već sam do dana današnjega živio sasvim skromno i dostojanstveno, kao čovjek i naučni radnik – istoričar! Ne dam nikome, pa ni bivšem predsjedniku države u dvostrukom mandatu, da me svrstava među osvetnike! Njegovo uopštavanje ili prenošenje krvne osvete na cjelokupno „crnogorsko drštvo“ je bezočno podmećanje negativne karakterne crte da bi izazvao i produbio sadašnje političke podjele i „okrenuo vodu na drugu stranu“ a sebi kupio malo vremena dok se Vlasi ne dosjete! Dakle, meni kao pojedincu u crnogorskom društvu prebacuje i podmeće nešto što mi ne pripada ni kao ličnosti niti karakteru mome, koji sam gradio tokom cijeloga života i nedam da me niko pa ni on svrstava u one koje on tako zlonamjerno generalizuje, makar pripadali i crnogorskom društvu!
Pokušva, bivši predsjednik države u dvostvurkom mandatu odnosno „Sedmak Čobanin“, da stavi zaborav na sopstvenu trodecenijsku vladavinu, da prekrije političkom plahtom u vidu „ostvetničkog crnogorskog društva“ sva brojna nerazjašnjena ubistva u njoj, kao i brojne afere koje su se dešavale a ostale su bez epiloga! On je taj koji treba da podvuče crtu na sopstvenu vladavinu i narodu – građanima podnese račune pa šta po zakonu, pravu i pravdi budu odlučile sudske instance neka tako ostane.
Samo da podsjetim bivšeg predsjednika države u dvostrukom mandatu na obećanje koje dao, a koje je ostalo bez podnošenja njegovih računa na let za Pariz i Majami, da će reći o kojim se to veoma važnim državnim interesima radilo da privatno odnosno polu službeno koristi službeni avion za svoje lične i „državne potrebe“!? Ne radi se ni o kakvom revanšizmu i osveti, daleko i od pomisli na krvnu osvetu kojom se ne može crnogorsko društvo okarakterisati kao osvetničko!
Tron je izgubljen, a ton mnogo oslabljen iako je mikrofon bio znatno pojačan, njegov eho nije dopirao dalje od osobe koja ga je intervjuisala. Broj političkih pristalica sve je manji, a čeka se i „super finale“! Da li već da pripremimo veliku kesu kokica i čekamo intervju na tv Anteni M? Da li će političko bjesnilo Milovo ili samo (o)poruka njegova splasnuti (pre)ostaje nam da sačekamo?