Političke posledice Dritanovog memoranduma

Piše Vladimir Pavićević, Platforma za Crnu Goru

 

 

Potpisivanjem Memoranduma o saradnji sa Bošnjačkom strankom i albanskim partijama, Dritan je uradio ono što Zdravko Krivokapić nije. Odvojio je predstavnike stranaka nacionalnih zajednica od Milovog DPS-a i približio ih sebi. Nakon teških poraza u Nikšiću, Herceg Novom i u Mojkovcu, Milovom DPS-u je Memorandumom zadat još jedan udarac. Uz Dritana taj udarac su Milu pripremili i Vlado Joković i Srđan Pavićević.

 

Više puta sam čuo da Milo Đukanović doživljava Dritana Abazovića kao veliku opasnost za dalje djelovanje njegovog DPS-a. Osmišljavanjem teksta Memoranduma i njegovim potpisivanjem Dritan je potvrdio da je Milov strah opravdan. U Đukanovićevoj opozicionoj orbiti više nema 40 poslanika, već četiri manje, a stranke nacionalnih zajednica više se neće po rutini smještati uz poraženi DPS.

 

Jedna od najvažnijih političkih posledica potpisivanja Memoranduma je dalje slabljenje uticaja Mila Đukanovića u crnogorskoj politici. Milo je danas najzabrinutiji zbog toga što je taj dokument potpisan jer je izgubio partnere koje je uvijek predstavljao kao svoje tradicionalne saveznike. Njegov ionako slab kapacitet za širenje savezništava sada je dodatno umanjen formiranjem novog partnerstva političkih predstavnika Bošnjaka i Albanaca sa pokretom URA i SNP-om.

 

Ako želimo racionalno da promišljamo procese, jasno je da Dritanov memorandum čini Mila i njegov DPS još slabijim. I što je posebno zanimljivo, DPS nema adekvatan potez nakon ovog šaha kojim mu je priprijetio Abazović. Šta god da urade, predstavnici Milovog DPS-a ne mogu da spriječe dalji i sada već veoma ozbiljan pad podrške te stranke u biračkom tijelu.

 

Druga važna politička posledica Dritanovog memoranduma biće potpuni nestanak političkog uticaja Zdravka Krivokapića. Ovim potezom Dritan je pokazao da je Krivokapić premijer samo na papiru, a da je suštinski vladu preuzeo on. Mnogi će sigurno da se pitaju kako se to desilo da je od izuzetne saradnje premijera i potpredsjednika vlade iz prvih sedmica njenog funkcionisanja za kratko vrijeme pređen put do potpunog razlaza  njih dvojice.

 

Razlaz je postao definitivan onoga momenta kada je postalo jasno da Zdravko Krivokapić pokušava da skloni prvo Dritanove ljude, potom i samog Dritana iz vlade. Za razliku od Krivokapića koji je zbog fotelje bio spreman da se odrekne svojih ljudi (slučaj Leposavić) Dritan je hitro i javno zaštitio svoje ljude kada se otvorilo pitanje smjene gospode Sekulovića i Brđanina.

 

Kada je uvidio da Krivokapić kreće na njega, odlučio je da uzvrati i Memorandumom je zapečatio političku karijeru Zdravka Krivokapića, a vjerovatno i njegove stranke u nastajanju. Krivokapiću danas na naplatu dolazi sve – nepoštovanje izborne volje građana prilikom formiranja vlade, odsustvo rezultata njegove vlade, ignorisanje važnosti stranaka nacionalnih zajednica, koketiranje sa Milovim DPS-om, a iznad svega neviđeni diletantizam po kojem će biti upamćen u političkoj istoriji Crne Gore.

 

Sjećam se dobro razgovora sa Dritanom iz proljeća 2019. godine, kada mi je godinu i po dana uoči onih velikih avgustovskih izbora nacrtao izborni rezultat svog pokreta URA. Učinilo mi se da je previše optimističan i argumentovao sam da bi drugačiji model izlaska na te izbore za njega i za Crnu Goru bio korisniji. Dritan se, međutim, držao svoga plana i ostvario baš onakav rezultat kakav mi je nacrtao godinu i po dana ranije.

 

Ovim memorandumom Dritan je nacrtao put svog daljeg političkog snaženja. To je fakt. Za razliku od Mila, koji je sebe doveo u situaciju da u ovom momentu nema dobar potez za svoj DPS i Krivokapića koji je propustio sve šanse i iznevjerio građane, Dritan Abazović jača. Mnogo je dobrih razloga zbog kojih Dritana ne treba udaljavati od sebe, već suprotno – sa Dritanom treba učvršćivati političko savezništvo.