Odlukom da raspiše izbore za 30. avgust, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović spremio je svijevrsnu političku zamku za Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno Mitropoliju crnogorsko primorsku.
Vlada je, ovim potezom Đukanovića, u tehničkom mandatu, pa ne bi bilo iznenađenje, da oni ponude određene kompromise Crkvi, ali se onda nameće jasno pitanje-koliko je taj dogovor uopšte validan, jer je Đukanović, upravo toj vladi skratio mandat.
Tako bi Crkva upala u određeni pravni vakum, nije isključeno da bi vlast mogla da ponudi neke kompromise, ali pitanje je ko je garant toga, od strane vlasti s obzirom da su izbori raspisani a vlada u tehničkom mandatu.
Ova vlada, odlukom Đukanovića da raspiše izbore, nema dalji legitimitet za pregovore. Koja je svrha pregovarati s nekim ko više nema mandat?
Nije isključeno da je ovo svojevrsna politička zamka DPS-a za pregovarače iz Mitropolije. Da ih namame u pregovore sa nekim ko više nema legitimitet za pregovore, a sve da se stvori slika za javnost, pred izbore, da su oni demokrate spremne za dijalog.
Samim činom raspisivanja izbora, Đukanović je svjesno, doveo u pat poziciju eventualne pregovore između vlade i predstavnika mitropolije.
Naime, od dana kada je on raspisao izbore, vlada je u tehničkom mandatu, do završetka izbora. Što u praksi znači da čak i ako bi postigli neki eventualni dogovor sa Crkvom, to vlast ne obavezuje, jer je dogovor napravila vlada koja je faktički u tehničkom mandatu.
Zato je izvjesno, da je stavljena tačka na pregovore i prije roka koji je Mitropolija postavila, a to je 12. jul, kao krajnji tok da se sjedne za sto i nastavi dijalog.
Nakon ovih najnovijih dešavanja, odnosno odluke Đukanovića da raspiše izbore, svako dalje sjedanje za sto sa tehničkom vladom, do završetka izbora, značilo bi igranje po notama samog režima i spašavanje njihove političke karijere i njihov opstanak na vlasti u predvečerje izbora. Nadamo se da su sada toga svjesni i pregovarači Mitropolije, a i sama Mitropolija.
