POLITIČKA BOMBA ZA SADA SAMO PETARDA, PRASAK SE OČEKUJE

Piše: Perica Đaković

Dugo najavljivani i očekivani razlaz na vrhu PES-a desio se u subotnje predvečerje ali, za sada, bez velike političke eksplozije uz samo mali prasak, i medijski, i u zapećku poraza fudbalera Budućnosti od Rudara u Pljevljima. E sad koliko je ta fudbalska vijest bila iznenađenje, a koliko razlaz u vrhu trenutno vodeće politčke strukture nije bilo iznenađenje, ostavljam da presudite sami.

Povlačenje Jakova Milatovića sa svih funkcija u PES-u mediji su blago ispratili preneoseći saopštenje sa privatnog X-a (Tvitera) sada već bivšeg potpredsjednika PES-a i aktuelnog predsjednika Crne Gore, naravno, kako to urednička pravila nalažu, kao vijest broj jedan, ali ne pod nikakvom top vijesti ili senzacijom. Kako ono staro novinarsko pravilo kaže, nije vijest kada pas ujede čovjeka, već obrnuto…

E, tako je bilo i u ovoj subotnjoj kišnoj noći, vijest koju su svi već danima iščekivali. Kažem iščekivali, jer u podgoričkim političkim kuloarima već duže se ne samo tiho o tome govorilo. Čak su bile i računice ko bolje stoji kod članstva, odnosno ko ima više lojalnih unutar glavnog odbora PES-a, a ko unutar Podgoričkog PES-a. Spajić je tu navodno bolje stajao kod Glavnog odbora, dok su Jakovu davali prednost unutar Podgoričkog odbora. Takođe, šuškalo se i o pripremanoj smjeni Milatovića sa mjesta potpredsjednika stranke i potom njegovog izbacivanja iz stranke. Sve su to bile navodne teorije zavjera, ali teorija zavjere nije bilo kada je u pitanju sve dublji jaz između ovog dvojca PES-a. Neki su tvrdili da je sukob fingiran, neki, a tu je bila većina, da je sukob neminovan. Oni koji su ih bolje poznavali, sa njima čak i sarađivali u 42. Vladi kažu da je razlika među njima očigledna. Kažu Milojko je uvijek bio miljenik, dok se Jakov morao dokazivati.

Činilo se da je predsjednička kandidatura prošlost, i da sve ide u dobrom pravcu kada je igrač sa klupe za rezerve postao predsjednik i svom partijskom šefu ponudio premijersku funkciju. I ne samo tad nego i kada je u Americi izlobirao da u Vladu ipak uđe ZBCG i tako u posljednjem trenutku pružio slamku spasa Spajiću da preuzme ulogu premijera. Čini se da je Jakov napravio grešku kada je javno kritikovao neke poteze 44. vlade, zaboravljajući da svi baš ne vole kritiku i ako ona može biti dobronamjerna. Da ne zaboravim da pomenem da se u političkim kuloarima šuškalo i o novoj političkoj partiji, i da se za njeno stvaranje čekalo da prođe 100 dana vlade, koja se istina za volju više pokrivala uspjehom koji je ostvario Parlament, i koja još nikako da u javnosti izađe sa pobjedničkim programom Evropa sad 2. Predsjednik Milatović je jasno na svom nalogu u ostavci u PES-u naveo da dosadašnji način rada je suprotan obećanom!

U odgovoru, na koji se nije dugo čekalo, PES je optužio predsjednika da odavno ima namjeru da opstruira rad 44. vlade, ali da se nadaju da će se aktuelni predsjednik Crne Gore izdići iznad ličnih netrpeljivosti… Eto bi šta bi, dobismo ono što smo očekivali, a kakve će biti reakcije, kako će se to odraziti na sam rad Vlade u kojoj nije samo PES? Ali što reče neko, klupa rezervnih igrača je velika i ima dosta nestrpljivih igrača. Jedni sa takve klupe su prvi istrčali tvrdeći da je ovo očekivano te da je Milatoviću glavni zadatak bio uvođenje ZBCG u vlast a Andriju Mandića za predsjednika Parlamenta.

Ono što je više od toga interesantno jeste kako će se to odraziti na rad Parlamenta koji je za svojih 100 dana isporučio uglavnom sve ono za šta stižu pohvale iz Evrope, a vidjeli smo da omrznutog „Vojvodu“ primaju i u Briselu, Istanbulu, a u njegovu kancelariju malo malo pa dođe neko iz svijeta. Zaista čudno da je neko u njemu prepoznao ozbiljnog političara, a nije mogao da ga ne pohvali ni sam Spajić koji nije bio baš najsrećniji sa tom koalicijom, ali zar ne reče usred Brisela, nakon poteza Vlade, da su Mandićeve poruke sjajne i miroljubivije od Dalaj Lame.

Izgleda da je predstava tek počela, čeka nas rasplet oko bezbjedonosnog sektora, eventualnog ulaska Bošnjaka u vladu, slučaj Do Kvon, isporuka Čamguza Turskoj, odgovor na izjavu Abazovića da će mo saznati štošta još, ali i ko je iz 42 vlade radio na švercu cigara, i ko zna št sve još. U svakom slučaju uzmimo kokice i čekajmo šta će novo da ispliva na crnogorsku političku scenu.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)