Podsjetnik za “patriote”: Đe ste bili kad su Milo i družina rasprcali milione narodnih para da bi oni bili bogatiji!

U Crnoj Gori se poslednjih dana razvila medijska i politička kontroverza oko navodne „afere“ povezane s izdvajanjem 500 evra podrške navijačima Srbije iz Crne Gore. Povod za reakcije je, navodno, neprimjerena ili nezakonita odluka o pomoći grupi građana koji su odlučili podržati sportsku reprezentaciju zemlje sa kojom mnogi dijele i kulturni i emotivni identitet.

Iako se čini da je iznos simboličan i bez ozbiljnog fiskalnog značaja, izostanak racionalne političke debate pokazuje nešto mnogo dublje: krizu političkog morala i izraženu selektivnost u primjeni principa zakonitosti i odgovornosti.

1. Odakle dolazi moralna panika?

Politička i medijska halabuka zbog 500 evra dolazi u trenutku kada se ista ta politička klasa – ili njihovi ideološki saveznici – godinama nije oglašavala pred masovnim zloupotrebama javnih sredstava, korupcijskim aferama i nezakonitim partijskim zapošljavanjima koji su državu koštali milione.

Zato se postavlja logično pitanje: da li je ovdje zaista riječ o brizi za zakon, ili o pokušaju da se skrene pažnja s prošlih (i sadašnjih) sistemskih problema? Ako se politički i medijski reflektor pali samo kada je u pitanju simbolična pomoć navijačima, a gasi se pred milionskim pronevjerama – tada više ne govorimo o principima, već o licemjerju.

2. Instrumentalizacija patriotizma

Posebno zabrinjava retorika kojom se kritika opravdava. Pozivanje na državne simbole, „nacionalni interes“ i navodnu izdaju često se koristi kao zamjena za suštinsku debatu. Zastava i himna ne bi smjele biti štit za prikrivanje političkog oportunizma, niti oružje za disciplinovanje neistomišljenika.

Kao društvo, moramo prestati koristiti patriotizam kao izgovor za šutnju pred pljačkom, i kao batinu za one koji drugačije misle, navijaju ili osjećaju.

3. Pravna procedura kao selektivni alat

Pozivanje na zakonitost dodjele sredstava može biti legitimno, ali samo ako se ta logika primjenjuje dosljedno. Zakon nije selektivna alatka koju vadimo iz fioke kada nam politički odgovara. Ako se kritikuje 500 evra, onda bi se morao osuditi i svaki nepropisan tender, svaka sumnjiva javna nabavka, svako partijsko zapošljavanje. Bez te dosljednosti, sve pada u vodu.

⸻

Zaključak: Afere nisu u ciframa, već u principima

Afera „500 evra“ nije afera zbog svog finansijskog značaja, već zbog onoga što otkriva: duboko ukorijenjenu političku selektivnost, sklonost dvostrukim standardima i spremnost da se čak i najmanje odluke iskoriste za javno linčovanje ako su u neskladu s ideološkim narativom.

Problem nije u 500 evra. Problem je u tome što su isti oni koji danas viču o „nezakonitosti“, juče ćutali dok su milioni nestajali. A ćutnja pred velikim zlom čini galamu oko sitnica – ne principijelnom, nego farsičnom.