Podgorica proslavila Svetog Simeona Mirotočivog; Mitropolit Joanikije: Sveta ličnost Stefana Nemanje stoji iznad svih njegovih zemaljskih zasluga, od srpskog objedinitelja pa do državnika!
Svetosimeonovski sabor, tradicionalna crkvena manifestacija koju svake godine organizuje Mitropolija crnogorsko-primorska u Podgorici, rodnom mjestu Svetog Simeona Mirotočivog – Stefana Nemanje počela je jutros u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja Svetom arhijerejskom Liturgijom kojom je načalstvovao Mitropolit Prespansko-pelagoniski Makedonske Pravoslavne Crkve i administrator Australijski i Novozelandski g. Petar.
Sasluživalo mu je sedam episkopa i to: Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, domaćin proslave praznika Svetog Simeona Mirotočivog, zatim g. Atanasije mileševski, g. Teodosije raško-prizrenski i kosovsko-metohijski, g. Joakim Episkop deljadrovsko-ilindenski MPC, g. Kirilo buenosaireski i južno-centralno američki, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, g. Dimitrije zahumsko-hercegovački i g. Metodije budimljansko-nikšićki, kao i mnogobrojno sveštenstvo, uz molitveno učešće hiljada vjernika iz svih krajeva Crne Gore.
U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja Vladika zahumsko-hercegovački g. Dimitrije je rekao da je Gospod donio najveći rod kao plodonosno drvo rodu ljudskom, a to je Vaskrsenje – vječni život:
,,Gospod je donio najveći rod kao plodonosno drvo rodu ljudskom, a to je Vaskrsenje – vječni život, a to je Jevanđelje, to je ljubav i svjetlost Božija, svjetlost Božija, Carstvo Nebesko, sve je to donio On na zemlju, ali ne lako, ne samo pričom. Nego je došao, postao jedan od nas, poživio sa nama ljudima na zemlji i dao nam svete i spasonosne zapovijesti”.
,Oni koji su svoj život prisajedinili žrtvi Golgotskoj, tom zrnu koje je umrlo i donijeli mnogog ploda, to su svetitelji Božiji. Mi danas proslavljamo jednog takvog svetitelja i rodonačelnika našeg roda, rodonačelnika svetorodne loze Nemanjića – Svetog Simeona Mirotočivoga i to ga proslavljamo u gradu u kojem se on rodio i u kome je ugledao ovaj svijet Božiji”. – besjedio je Vladika.
Vladika Dimitrije je podvukao da Gdje god su ljudi, štagod radili, čime se god bavili, ako žive jevanđeljem ispunjavajući zapovjesti Božije, živjeći u vjeri i pokajanju, onda njihovim životom donose mnogog dobrog ploda:
,,Gdje god su ljudi, štagod radili, čime se god bavili, ako žive jevanđeljem, ako ispunjavaju zapovjesti Njegove, ako žive u vjeri i pokajanju, sve donosi mnogostruki plod. A plod duha kako kazuje Sveti apostol Pavle jeste: Ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vjera, krotost i mjera u svemu, uzdržanje”.
Nakon Svetog pričešća Mitropolit Joanikije je pozdravio arhijereje, sveštenstvo i hiljade sabranih vjernika i rekao da je Bog divan u svetima svojim, a da se to posebno vidi u licu Svetog Simeona Mirotočivoga čija sveta ličnost jeste pečat svih mnogobrojnih zasluga Svetog Simeona:
,,Sabrao nas je danas Gospod na ovu svetu službu, a u čast i u spomen Prepodobnog oca našega Simeona Mirotočivoga – Stefana Nemanje. Divan je Bog u svetima svojim, a posebno to vidimo u licu Svetog Simeona Mirotočivoga. Možemo mnogo govoriti o njegovim različitim zaslugama. Pominjući njegove zasluge kao državnika, kao ratnika, kao objedinitelja srpskih zemalja, kao velikog ktitora i kao svetog roditelja, ali, želio bih da istaknem ovom prilikom da njegova sveta ličnost stoji iznad svega toga. Ona je pečat svih njegovih zasluga”.
Vladika je potom podsjetio da je Stefan Nemanja bio uspješan i kao državnik i kao ktitor jer je sve radio na slavu Božiju:
,,Njegov podvig kao državnika bio je tako uspješan jer je sve radio na slavu Božiju. Takođe je veliki njegov podvig kao velikog ktitora. Svakako, to treba dovesti u vezu sa kasnijim statusom naše svete crkve. Jer kada su vidjeli drugi narodi da srpski narod i njegovi vladari grade takve zadužbine, kao što je Studenica, Žiča, Đurđevi Stupovi, Sveti Nikola u Toplici, na kraju i Manastir Hilandar koji je ukras Svete Gore Atonske, onda je bilo lako se opredijeliti da se tome narodu poda puna sloboda i da se on uvaži i kao kraljevina i sa samostalnom autokefalnom crkvom. Naravno, uvijek treba da kažemo da autokefalija nije odvajanje od drugih, nego uključenje u zajednicu i daje se autokefalnost onoj crkvi koja je sposobna da njeguje i da čuva jedinstvo jedne svete, saborne i apostolske Crkve”.
Mitropolit Joanikije se posebno zahvalio Visokopreosvećenom Mitropolitu prespansko-pelagoniskom g. Petru na njegovom dolasku koji je u crkvenu zajednicu Mitropolije i Hrama donio veliki blagoslov i veliku radost:
,,Ja imam posebnu obavezu da se zahvalim dragoj braći arhijerejima, a posebno Visokopreosvećenom Mitropolitu prespansko-pelagoniskom g. Petru, koji je došao sa velikom ljubavlju i donio nam blagoslov Svetog Klimenta Ohridskog i Svetog Nauma Ohridskog i molitvu i ljubav svoje blagočestive pastve. Danas je ozglavio ovu svetu službu u ime Božije i donio nam veliki blagoslov i veliku radost”.