Počinje Mundobasket! Predstavljanje „sedam veličanstvenih“

Kucno je čas, počinje Svjetsko prvenstvo u košarci. Poslije ljeta koje su obilježili brojni veliki transferi u evropskoj košarci, istorijski ugovori u NBA, ali i interesantni pretkvalifikacioni turniri za Olimpijske igre koji su ispisali nekoliko sjajnih priča, poput senzacionalne pobjede Bahama protiv Argentine, čitav košarkaški svijet će pažnju usmjeriti ka Japanu, Indoneziji i Filipinima, gdje će se 32 reprezentacije boriti za tri medalje.

Uslovi su za sve isti – garancija za najsjajnije odličje je osam pobjeda (tri u prvoj, dvije u drugoj fazi, a potom tri u završnici takmičenja). Ipak, putevi su drugačiji. Pojedine selekcije u startu će morati da preskoče veliki zid, neke čeka trka sa preponama raznih visina, a tu su i SAD kao apsolutni favorit za zlato, te u startu imaju najbolji pogled ka cilju.

Ipak, trudiće se svi da sapletu mladu i gladnu četu Stiva Kera na putu ka šestoj svjetskoj tituli za Ameriku, a jasno je da su neke reprezentacije više kadre od drugih da naprave senzaciju i stanu joj na put ka najsjajnijem odličju.

Kada se pogledaju sastavi, pa i žrijeb koji je obilježio putanju svim selekcijama, čini se da se uz Amerikance izdvaja još sedam selekcija. Naravno, među njima i reprezentacija Srbije, koja nije pošla u najjačem sastavu, ali nisu ni ostali timovi uspjeli da povedu najbolje od najboljih na predstojeću planetarnu smotru. Ipak, u nastavku se nećemo baviti Orlovima, koji će do tančina biti predstavljeni u posebnom tekstu, već sedam veličansvenih selekcija koje u startu slove za glave favorite u borbi za medalje. Pa da počnemo od najvećih.

SAD

Mnogi su u startu potcijenili ekipu koju je Stiv Ker sastavio sa svojim saradnicima, jer su u 12 uvršteni brojni debitantni. Ipak, iako mnogi od igrača koji će predstavljati Ameriku na Svjetskom prvenstvu nemaju previše isksutva (pogotovu u FIBA takmičenjima), jasno je da je reč o nekim od najboljih mladih igrača na planeti.

Počevši od prvog pika sa drafta iz 2020. godine, Entonija Edvardsa. Čim je objelodanjeno ko će sve igrati za SAD, stekao se utisak da će Entmen biti glavna zvijezda ove selekcije i to je košarkaš Minesote opravdao već na pripremama. Samo je Njemcima u generalnoj probi ubacio 34 poena i režirao veliki preokret, nakon što su Kerovi puleni gubili čak 16 razlike u trećoj dionici.

U pitanju je košarkaš izuzetnih atletskih sposobnosti, sposoban da pogodi iz svih pozicija, koji je u sezoni za nama upisao i prvi Ol-star nastup (već u svojoj trećoj sezoni). Imao je zaista sjajnu godinu, bilježio 24,6 poena, 5,8 skokova, 4,4 asistencije i 1,6 ukradenu loptu. Pokazao svima da izrasta u jednog od najboljih igrača u NBA ligi. Uprkos brojnih atletskim i košarkaškim kvalitetima, čini se da je mentalitet možda i najveći adut 22-godišnjeg košarkaša. Tako je i poslije poraza od Denvera u prošlosezonskom plej-ofu (ozbiljno namučio Nagetse), odjurio u svlačionicu, čak usput i nehotice stolicom pogodio nekoliko navijačica, zbog čega je potom i kažnjen. Čini se da kod njega nije bitno koliko voli da pobjeđuje, već koliko mrzi da gubi.

I sa takvim stavom doputovao je u Manilu, gdje će predvoditi veoma pametno skrojenu selekciju SAD. Tu su i izvrsni kreator Tajris Haliburton (drugi asistent NBA prošle sezone – 10,4), odlični Džejlen Branson koji je pokazao da može da bude lider NBA franšize u dresu Njujorka, vrhunski defanzivci Džeren Džekson (najbolji u NBA prošle sezone) i Mikal Bridžis, talentovani „čuvar obruča“ Voker Kesler, pa sjajni Ostin Rivs koji je u plej-ofu minule sezone pokazao ogroman napadački potencijal i čeka ga važna rola sa klupe na prvenstvu, zatim polivalentni i borbeni Džoš Hart i Bobi Portis kao najiskusniji pojedinci, uvijek spremni da se stave u službu tima.

Tu je i odlični šuter Bruklina Kem Džonson, koji takođe može da odradi veliki posao u defanzivi, a uzeli su Amerikanci i rukija godina Paola Bankera koji je imao ponudu da nastupa i za Italiju. Poslije izvrsne debitantske sezone (20 poena u proseku), fizički fenomenalni krilni centar biće još jedan adut Amera u borbi pod obručima. Kao šlag na tortu – Brendon Ingram. Još jedan vrstan strijelac, kojeg su s razlogom poredili sa Kevin Durantom. Teško će dosegnuti njegov nivo, ali ga je poput asa Finiksa gotovo nemoguće čuvati zbog izuzetnih šuterskih kvaliteta, ali i raspona ruku od 221 centimetra.

Što bi se reklo, Amerikanci imaju sve. Najviše im možda nedostaje iskustva, ali nadoknađuju ga željom i kvalitetom. Dobro su popunjeni na svim mestima, mogu da se prilagode raznim stilovima košarke, ali će uglavnom diktirati svoj i pitanje je da li će iko moći da im parira.

Reprezentacija SAD: Tajris Haliburton, Mikal Bridžis, Kamerun Džonson, Brendon Ingram, Paolo Bankero, Bobi Portis, Entoni Edvards, Džejlen Branson, Džoš Hart, Džeren Džekson, Voker Kesler, Ostin Rivs.

FRANCUSKA

Čine se Francuzi kao glavni izazivači Amerikancima u borbi za zlato. Putevi u teoriji mogu da im se ukrste tek u polufinalu, ali sva je prilika da se neće sresti sve do eventualnog finala.

Razočarani porazom u finalu Evrobasketa, riješili su da povedu moćnu i veoma iskusnu ekipu ovog ljeta na Mundobasketa. Kako bi pritom napravili i idealnu uvertiru za ono što ih čeka naredne godine – Olimpijske igre u Parizu. Tada bi mogli da imaju i Džoela Embida u svojim redovima, ali i bez njega su izuzetno kvalitetni.

Poput Amerikanaca, popunjeni su na svim mestima. Imaju savršen balans u ekipi, o čemu je i selektor Vensan Kole nedavno govorio. On je istakao da mu je za tako nešto potreban Matijas Lesor, te je doskorašnjeg košarkaša Partizan Mozzart Beta čekao do poslednjeg trenutka da se oporavi od povrede članka i plan mu je uspio. Snažni centar se priključio timu, doputovao u Indoneziju i Kole ima sve što mu treba.

Na bekovskim pozicijama spoj mladosti i iskustva. Pored 25-godišnjeg Elija Okoboa koji se za kratko vreme afirmisao kao jedan od najboljih bekova Evrolige, borbenog Isaije Kordinijea (26 godina, upao u poslednji čas umjesto Franka Nilikine), kao i Silvana Fransiska (25) koji bi naredne sezone mogao da eksplodira u Bajernu (krase ga ludačke atletske sposobnosti), tu su u spoljnoj liniji i 36-godišnji Nando De Kolo, 34-godišnji Nikola Batum i 30-godišnji Evan Furnije sa zajedno 16 osvojenih medalja u državnom timu. De Kolo je legenda Evrolige, Batum i Furnije ostvareni NBA igrači sa zavidnim karijerama u najjačoj ligi svijeta. Ne moramo o njima puno ni da pišemo, jasno je o kakvim se asovima radi.

Tu je i prošlogodišnje otkrovenje Teri Tarpi (29) koji će po pravilu da leti po terenu, smara najbolje protivničke igrače i radi „prljav posao“ ili bolje rečeno, sve što se od njega traži. Slična uloga čeka i kapitena Monaka, Jakubu Utaru (33).

Dolazimo i do centarske linije, koju uz Lesora (27) čine gorostasni Mustafa Fal (31) iz Olimpijakosa, snažni Geršon Jabusele (27) iz Reala, ali i jedan od najboljih NBA defanzivaca – Rudi Gober (31). I svi se suštinski razlikuju, što daje ozbiljnu širinu Koleu u reketu. Gober je sila na oba kraja, ali prije svega u defanzivi, Fal se u Olimpijakosu dokazao kao vrlo inteligentna petica, koju je zbog stasa (218 cm) i osjećaja za dodavanja veoma teško čuvati. Lesor će donijeti borbenost i nepresušnu energiju, a Jabusele uz izuzetnu snagu može da se pohvali i prilično mekom rukom za svoj gabarit.

Dakle, imaju Trikolori sve što im je neophodno da stanu na crtu Amerikancima, ali i što je još važnije, da dođu do okršaja sa njima, koji će najvjerovatnije biti za medalju.

Reprezentacija Francuske: Silvan Fransisko, Eli Okobo, Nikola Batum, Geršon Jabusele, Evan Furnije, Nando De Kolo, Ter Tarpi, Jakuba Utara, Matijas Lesor, Rudi Gober, Isaija Koridinije, Mustafa Fal.

NJEMAČKA

Iznenadili su Njemci osvajanjem bronze na minulom Evrobasketu, ali bila je to samo potvrda napretka njemačke košarke poslednjih godina. Ne oslanjaju se Panceri više samo na Dirka Novickog ili u najboljem slučaju na dvojicu igrača vrhunskog kvaliteta, već imaju sjajan tim.

Predvodnik je, naravno, Denis Šruder. Čovjek sa 10 godina iskustva iz NBA lige, plejmejker zavidne reputacije i u najjačem košarkaškom takmičenju na svijetu, koji uvek sa posebnom motivacijom igra pod bojama zemlje u kojoj je rođen. Ipak, ima i fantastičnu podršku, a vjerovatno i naslednika uz sebe.

Ako se po partijama u NBA, ali i sa minulog Evrobasketa, može zaključiti, Franc Vagner je sledeća velika stvar njemačke košarke. Već je bivši igrač berlinske Albe nadmašio starijeg brata Morica, postao jedan od najboljih igrača Orlanda za koji zajedno nastupaju. Ali i jedan od glavnih faktora u državnom timu, vjerovatno i glavnu napadačku opciju.

Mo će vejrovatno sa klupe davati vrijedan doprinost, što je još jedan kvalitet ove selekcije, ali i pokazatelj da u timu ima makar dva igrača koja imaju veće povjerenje selektora Gordona Herberta na unutrašnjim pozicijama. To su ovoga puta Danijel Tajs i Johanes Fojtman. Obojica su se dokazali u Evropi, a Tajs i u NBA. Dok centra Olimpije Milano krasi meka ruka i izrazite ofanzivne sposobnosti, bivši centar Bamberga je u najjačoj ligi svijeta postao specijalista, čovjek koji sa klupe donosi ogromnu energiju i koji je spreman da se „potuče“ sa bilo kojim centrom protivničkog tima.

Dakle, imaju Njemci četiri NBA igrača (Maksi Kleber ni ovoga puta ne igra), ali i nekoliko košarkaša koji su se dokazali u evropskim okvirima, poput novog plejmejkera Olimpije Milano, Maodoa Loa, te odličnog šutera Bajerna Andreasa Obsta i njegovog iskusnog saigrača Nilsa Gifaja, kao i kapitena Albe Johanesa Timana. Na sve to dodali su mlade igrače, željne dokazivanja, od kojih se izdvaja atletski fantastični Isak Bonga na kojeg treba posebnu pažnju obratiti naredne sezone pod vođstvom Pabla Lasa u Evroligi. Tu je i novopečeni košarkaš Anadolu Efesa, jedan od najtalentovanijih evropskih plejmejkera Justus Holac. Ljetos je potpisao za Cedevitu Olimpiju, ali je Efes ubijedio Slovence da ga puste na pozajmicu u Istanbul. Bek Dejvid Kramer je takođe završio u 12, a mogao bi da iskoristi što će protivničke odbrane imati pune ruke posla sa njegovim saigračima i pokaže šta ume na planetarnoj smotri. Bolju pozornicu da zasija neće naći.

Pokazali su se Njemci dobro i na pripremama, bili na pragu da dobiju Amerikance (91:99), savladali ubedljivo Grčku (84:71), jednom dobili Kanadu (86:81), a jednom izgubili od nje posle produžetka (112:113). Kina i Švedska su bile mačji kašalj za veoma kvalitetnu Herbertovu ekipu. Mnogi su je potcjenjivali na Evrobasketu, ne bi valjalo da im se to ponovo. Njemci imaju atletiku, iskustvo, kvalitet na svim pozicijama, da se ozbiljno uhvate u koštac za medalje. Jake provjere su ih dobro spremile za kvalitetnu grupu, gdje će morati dobro da se potuku sa Finskom i Australijom kako bi prošli dalje, ali je utisak da su itekako sposobni za tako nešto.

Reprezentacija Njemačke: Isak Bonga, Maodo Lo, Nils Gifaj, Johanes Fojtman, Franc Vagner, Danijel Tajs, Moric Vagner, Denis Šruder, Justus Holac, Johanes Timan, Andreas Obst, Dejvid Kramer.

ŠPANIJA

I ovoga puta su ljeto Španaca obilježili otkazi. Najprije ih je odjavio naturalizovani Lorenzo Braun, a onda je Riki Rubio odlučio da prekine karijeru kako bi se pozabavio mentalnim zdravljem. Mladi Huan Nunjez će dobiti priliku da zasija, ali teško da Španci već sada od 19-godišnjaka mogu da očekuju da vjerno odmijeni nezvaničnog MVP-a minulog Evrobasketa i zvaničnog MVP-a prethodnog Svjetskog prvenstva.

Kako bilo, sistem je ipak glavna snaga Crvene furije. Serđo Skariolo je na klupi, poznaje u dušu svih 12 momaka koje je poveo i sa Špancima se niko neće dobro provesti.

Štaviše, u odnosu na prethodno ljeto, kada su pokorili Evropu, sada imaju još veći kvalitet u reketu. Uz najkorisnijeg igrača minule kontinentalne smotre, Vilija Ernagomeza, te njegovog brata koji je bio najbolji u finalu protiv Francuza, Huanča, mladog i snažnog Usmana Garubu, sada je to i košarkaš Memfis Grizlisa – Santi Aldama.

Možda je njega najbolje opisati činjenicom da je za razliku od prvih zvijezda ove selekcije, braće Ernangomez, on već igrač sa ozbiljnom ulogom u NBA. Minule sezone je upisao 77 nastupa u dresu Memfisa, provodio oko 22 minuta na parketu u prosjeku, dok su Vili i Huanćo uglavnom mahali peškirima sa klupe, pa se vratili u Evropu. Dakle, Aldama prijeti da zasijeni ovaj dvojac, a sada mu je idealna prilika da se dokaže pred očima nacije.

Uz kvalitetnu unutrašnju liniju, koju kompletira novi košarkaš Barselone Đoel Para, u spoljnoj leži pobjednički gen ove selekcije, jer tu su veterani Rudi Fernandez i Serhio Ljulj. Dokazali su i u poznim košarkaškim godinama da mogu da budu igrači odluke na najvišem nivou. Bez njih dvojice Real Madrid vjerovatno ne bi prošao ni Partizan Mozzart Bet u četvrfinalu Evrolige, a onda je Ljulj postigao pobjedonosni koš u finalu protiv Olimpijakosa. Uz njih je tu da mlađima pomogne i dugogodišnji reprezentativac Viktor Klaver, koji takođe vrlo dobro zna kako se igraju velike utakmice, ali što je još važnije, kako se igraju ovakvi turniri.

Dario Brizuela je, poput Pare, ali i Vilija Ernangomeza, takođe potpisao za Barselonu ovog ljeta i osokoljen transferom karijere sigurno će biti veoma motivisan da ostavi svoj pečat i u dresu sa državnim grbom. Tu je još i sjajni šuter Aleks Abrines kojeg protivnici ne smeju da ostave samog na liniji za tri poena, kao i borbeni Alberto Dijaz, koji će kao osica juriti protivničke bekove i na predstojećem velikom takmičenju, kao što je to sa mnogo uspjeha radio i prošle godine na Evropskom prvenstvu.

Kada se podvuče crta, Španci imaju sličnu selekciju kao prošlog ljeta kada su se oktili evropskim zlatom. Oslabljeni su na poziciji plejmejkera, ali iskustvo i znanje Ljulja, plus talenat Nunjeza, mogli bi da budu dovoljni da se to pokrije. Pritom su jači u reketu za Aldamu, te će se sigurno štošta pitati. Da li mogu da odbrane tron? Teško je procijeniti, ali niko ne sme da se usudi da kaže da neće ponoviti uspjeh od pre četiri godine iz Kine. Jer ako u fudbalu postoji izreka, da na kraju Njemac uvijek pobijedi, u košarci je to, makar poslednjih godina, definitivno Crvena furija.

Reprezentacija Španije: Alberto Dijaz, Rudi Fernandez, Dario Brizuela, Viktor Klaver, Santi Aldama, Vili Ernangomez, Usman Garuba, Aleks Abrines, Serhio Ljulj, Huan Nunjez, Huančo Ernangomez, Đoel Para.

KANADA

Kanađani su došli po prvu medalju na Svjetskim prvenstvima. I svima to jasno stavili do znanja. Iako nije sve išlo po loju preko ljeta, jasno je da imaju selekciju kadru da napravi istorijski uspjeh.

Prvi problem je nastao kada je Nik Nurs morao da digne sidro. Stručnjak koji je od 2019. predvodio reprezentaciju Kanade odlučio je da se posveti novom angažmanu u Filadelfiji, iako je bio plan da predvodi selekciju na Mundobasketu. Ipak, utisak je da su u kratkom roku Kanađani pronašli dobro rješenje, pošto su eprezentaciju povjerili mladom španskom stručnjaku, koji ume sa NBA igračima, ali i koji je bio u stručnom štabu Serđa Skariola pri reprezentaciji Španije dvije godine – Đordiju Fernandezu.

Trenera koji se smatra jednim od perspektivnijih u NBA (bio protivkandidat Darku Rajakoviću za klupu Toronta), vrlo brzo je sačekao i veliki peh na novom zadatku, pošto je Džamal Mari morao da odustane od učešća na samitu najboljih svjetskih selekcija. Fizički i mentalni umor poslije naporne sezone spriječili su novopečenog šampiona NBA lige da bude lider ove generacije Kanade u pohodu na prvo odličje na Svjetskom prvenstvu, ali i bez njega, Kanada ima izuzetan tim.

Prva zvijezda je, bez dileme, bek Oklahome Šaj Gildžus Aleksander. Jedan od najboljih mladih igrača u NBA, koji je prošle sezone upisao prvi Ol-star nastup, a bio je uvršten i u idealnu petorku najjače lige svijeta. Imao je impozantne brojke: 31,4 poen, 5,5 asistencija i 4,8 skokova. U najboljim je godinama (25) i veoma je motivisan da donese Kanadi medalju. Uz Luku Dončića i Entonija Edvardsa, vjerovatno i najbolji igrač na predstojećem turniru.

A uz njega Kanada ima još šest NBA igrača: Šajovog saigrača iz Oklahome, odličnog defanzivca Lugenca Dorta, vrlo dobrog poentera Nikila Aleksander Vokera iz Minesota, letećeg centra Dalasa Dvajta Pauela, jednog od najboljih igrača Njujork Niksa Ar Džej Bereta, zatim borbenog i prgavog Dilona Bruksa i iskusnog Kelija Olinika koji bi mogao da zasija u konkurenciji koja ga očekuje na Mundobasketu.

Tu su još i igrači sa velikim isksutvom iz Evrope, poput Treja Bel Hejnsa koji je minule sezone bio jedan od najboljih igrača podgoričke Budućnosti, doskorašnjeg krila Valensija Kajla Aleksendera, bivšeg igrača Cedevite Olimpije i Budućnosti Melvina Edžama, koji je imao sjajnu sezonu u Unikahi, te iskusnog šutera Filipa Skraba. Tu je još jedan od najviših igrača na turniru, talentovani centar Zek Idi sa Perdjua, visok 221 centimetar.

Dakle, dobro popunjena ekipa, koja može da igra u visokom ritmu, ali i da se prilagodi tempu evropskih reprezentacija u borbi za medalje. Pritom je Kanada imala vrlo dobre pripreme, pošto se odmjerila sa mahom kvalitetnim protivnicima. Uspjela da savlada Njemačku (113:112) i Španiju (85:80), izrutinirala Novi Zeland (107:76), ali je jednom i izgubila od Njemaca (81:86) i na kraju iznenađujuće pala protiv Dominikanske Republike (88:94).

Uz igrače vrhunskog svetskog kalibra poput Gildžus Aleksandera i Bereta, požrtvovane defanzivce kao što su Bruks i Dort, iskustvo Pauela i Olinika na unutrašnjim pozicijama, ali i veliki motiv da konačno ostvari zapažen rezultata na planetarnim stmorama, Kanada je selekcija koju s pravom mnogi svrstavaju u glavne favorite za medalje, pa se čini da bi i veće iznenađenje bilo da jednu ne ponese kući.

Reprezentacija Kanade: Tre Bel Hejns, Šaj Gildžus Aleksander, Lugenc Dort, Nikil Aleksander Voker, Dvajt Pauel, Ar Džej Beret, Zek Idi, Kajl Aleksander, Melvin Edžam, Filip Skrab, Dilon Bruks, Keli Olinik.

AUSTRALIJA

Dovoljno je reći da samo Amerikanci na Svjetskom prvenstvu imaju više NBA igrača. Australija je na Olimpijskim igrama došla do bronze i tako potvrdila epitet jedne od najboljih svjetskih reprezentacija, a sada želi i prvu svjetsku medalju.

Selektor Brajan Gordžijan ima sjajnu ekipu na raspolaganju, iako nije mogao da računa na Bena Simonsa, koji je prije nekoliko godina viđen kao predvodnik ove selekcije i daleko najbolji košarkaš ove države, ali problemi sa povredama i mentalnim zdravljem su od prvog pika na Draftu iz 2016. napravili igrača kojeg bi brojne NBA ekipe rado zaobišle u ovom trenutku. Ipak, najavio je veliki povratak poslije par turbulentnih godina, navodno čitavog ljeta marljivo radi na tijelu i priprema se za predstojeću sezonu u Bruklinu, te zbog toga nije mogao da se odazove pozivu domovine.

Nedostaje Bumersima još jedan NBA igrač, bivši centar Partizana Džok Lendejl, koji se u poslednji čas povrijedio, a koliko je Australija napredovala govori i podatak da ovog ljeta nije bilo mjesta za Metjua Delavedovu u ekipi.

Peti Mils je i dalje lider ove generacije, ali više nije prva zvezda. Ta uloga ovoga puta pripala je 20-godišnjem beku Oklahome Džošu Gidiju. Poslije samo dvije sezone u NBA o njemu se priča isključivo u superlativima. Popravio je i šut, ali razumijevanje igre, instinkt, lucidnost i vještina sa loptom su njegovi glavni aduti. Polako izrastao u pravu tripl-dabl mašinu, što dovoljno govorio o njegovoj svestranosti na parketu. Prethodne sezone bilježio je 16,6 poena, 7,9 skokova i 6,2 asistencije u najjačoj ligi svijeta. Čini saigrače boljim, spreman je da se podredi ekipi i zato je pravi motor ovog australijskog tima.

Uz pomenuti bekovski tandem važan šraf u Gordžijanovoj četi ovog ljeta će biti i Dante Egzum. Napravio je sjajan potez kada se poslije godina u NBA koje su obilježile povrede odlučio za Evropu. U Barseloni je pokazao da je na dobrom putu a u dresu Partizan Mozzart Beta – eksplodirao. Bio je hodajuća atrakcija u Evroligi, nezaustavljiv u prodoru. Popravio je i šut, a kao nagrada stigao je poziv Dalasa da se vrati u NBA. Nema sumnje da će biti posebno motivisan da nastavi gdje je stao u crno-bijelom dresu i napravi još bolju uveritiru za povratak u najjaču konkurenciju na planeti, u koju je ljeta 2014. godine stigao kao peti pik na draftu.

Stara kajla, Džo Ingls, i dalje je uz državni tim i njegovo iskustvo će biti od dragocjenog značaja ovoj ekipi, a tu su još italentovani Dajson Danijels iz Nju Orleansa, sjajni defanzivac Matis Tajbul iz Portlanda, Egzumov saigrač iz Dalasa Džošua Grin, Ksavijer Kuks iz Vašingtona i Džek Vajt iz Oklahome od NBA igrača. Kris Goulding i Nik Kej su postali sinonim za Bumerse na velikim takmičenjima, gdje po pravilu igraju kao posjednuti, a izvrsnu selekciju Australije kompletira bivši centar Crvene zvezde Duop Rit, kojem bi Svjetsko prvenstvo moglo da posluži da se na velika vrata vrati u evropsku košarku.

Imaju u Australiji mnogo razloga da vjeruju da će se njihovi ljubimci vratiti kući sa medaljom. Tokom priprema su oscilirali, ali to ne smije nikoga da zavara. Ipak, biće na velikom ispitu već u grupnoj fazi, gdje će pored Njemačke i Finske morati da se izbore za jedno od prva dva mjesta, dok se čini da će Japan biti topovsko meso za preostale članove grupe. Ukoliko ga Gordžijanovi momci polože, svima će jasno staviti do znanja da su spremni da prekinu post na Svjetskim prvenstvima.

Reprezentacija Australije: Dajson Denijels, Matis Tajbul, Džoš Gidi, Kris Goulding, Peti Mils, Džošua Grin, Džo Ingls, Ksavijer Kuks, Dante Egzum, Džek Vajt, Nik Kej, Duop Rit.

SLOVENIJA

Jasno je kao dan, sve u reprezentaciji Slovenije polazi i završava se sa jednim čovjekom – Lukom Dončićem. A on je u Okinavu došao posebno motivisan, jer smatra da je razočarao svoju državu, pošto se sa Olimpijskih igara i Evrobasketa nije vratio sa medaljom. Posebno se to odnosi na prošlogodišnju kontinentalnu smotru, kada su Slovenci stali u četvrtfinalu (izbacila ih Poljska). Baš zbog toga, Slovenija mora da bude uvrštena među favorite, jer najbolji igrač predstojećeg turnira gori od želje da se kao kapiten kući vrati sa medaljom oko vrata.

Možda i nikada nije djelovao ovako motivisano. Imao je i sezonu za zaborav u NBA, prije svega na timskom planu. Dalas nije stigao ni do plej-ofa, pa je Luka čitavog ljeta marljivo radio i tijelo doveo u savršeno stanje. Zamjerali su mu u Americi na višku kilograma, pa je riješio da im zapuši usta. Bio bi pravi spektakl kada bi se ukrstio sa Amerikancima u polufinalu (prije toga im se putevi ne preklapaju).

O Lukinim kvalitetima ne treba trošiti reči. Majstor ove igre, već sa 24 godine jedan od najboljih igrača na svijetu. I pošto je prilično izvjesno da će biti gotovo nemoguće zaustaviti ga, glavno pitanje je – da li ima adekvatnu podršku? Jer košarka je ipak timski sport.

Oko njega je sličan skup igrača kao i prethodnih godina. Nedostaje Goran Dragić koji se vjerovatno više neće vraćati u reprezentaciju, Edo Murić je povrijeđen. Ostali su mahom tu, s tim što je ovog ljeta nešto veću ulogu mogao da dobije talentovani Žiga Samar, kojeg poslije dobre sezone u Njemačkoj čeka i prilika u prvom timu berlinske Albe. Osvježenje je i bivši košarkaš Partizana Gregor Glas, koji je igrao dobro u dresu Mornara krajem prošle sezone, ali je i u pripremama pokazao da Aleksandar Sekulić može da se osloni na njega.

Iskusni bekovi Klemen Prepelič i Jaka Blažič su i dalje tu, kao i Zoran Dragić, a ulogu naturalizovanog igrača će i ovoga puta u reprezentaciji Slovenije obavljati Majk Tobi. Ostvario je prethodnih godina odličnu hemiju upravo sa Dončićem, sjajno se uklopio u ekipu, a sada će imati i posebnu pažnju srpske javnosti, s ozbirom da će naredne sezone nastupati za Crvenu zvezdu.

Slovenci su nesumnjivo dobra reprezentacija, ali sa Dončićem i mnogo više od toga. S pravom konkurent za medalju. Imaju uspostavljen sistem oko prve zvijezde, svi znaju svoje uloge, pa ostaje da se vidi da li su tokom priprema dobro podmazali mašinu. Za sve ostalo, tu je nevjerovatni Luka. I to mi moglo da bude sasvim dovoljno za veliki uspjeh.

U grupi sa Venecuelom, Zelenortskim ostrvima i Gruzijom su izraziti favoriti, ali se u drugoj fazi ukrštaju sa Njemačkom, Australijom ili Finskom. Ako kroz tu konkurenciju nađu put do četvrfinala, onda je sve moguće.

Reprezentacija Slovenije: Žiga Samar, Aleksej Nikolić, Klemen Prepelič, Majk Tobi, Jaka Blažič, Gregor Hrovat, Žiga Dimec, Zoran Dragić, Bine Prepelič, Gregor Glas, Jakob Čebašek, Luka Dončić.

Petak

10: Angola – Italija

10: Finska – Australija

10.45: Meksiko – Crna Gora

11.15: Letonija – Liban

14: Dominikanska Republika – Filipini

14.10: Njemačka – Japan

14.30: Egipat – Litvanija

15.30: Kanada – Francuska