Po komandi: Niko nije kritikovao Đukanovićevu podršku mini Šengenu ali napadaju zbog Otvorenog Balkana
Inicijativa Open Balkan jako je slična već je prije predstavljenom projektu Mini Šengen. Cijeli koncept je baziran na činjenici da se na Balkanu napravi „mala EU“ koja bi u doglednom periodu značila ubrzanje evropskog puta zemalja koje u ovom projektu učestvuju. U Evropsku uniju se ipak ne ulazi tako lako, a imavši to u vidu potrebno je funkcionisati u okviru nekog manjeg modela kako bi se olakšala spoljnotrgovinska efikasnost između zemalja regiona.
Tako su i ovi koncepti nastali, a inicijatori su bili isti. Mini Šengen je projekat pokrenut prošle decenije i pokrenuli su ih Aleksandar Vučić, tada premijer Srbije, Edi Rama i Zoran Zaev, isti ljudi koji su pokrenuli inicijativu Otvoreni Balkan. Tada je cijeli region bio zainteresovan za ovu inicijativu, međutim, danas, kada je koncept Otvorenog Balkana preuzeo kormilo, situacija se promijenila.
Uzmimo kao primjer crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. On je na početku bio persona koja se itekako interesovala za koncept Mini Šengena, čak je i posjećivao sastanke gdje se o projektu i govorilo, a danas je jedan od najvećih kritičara gotovo istovjetne ideje.
Uvijek uz njega je i propagandna klika portala koji su njemu samom blisku, i koji su retoriku drastično promijenili od kad se Đukanović usprotivio ovoj ideji. Danas je Otvoreni Balkan, po crnogorskim medijima, projekat Velike Srbije i velikodržavlja koji će dovesti do haosa na Balkanu. Ovo su riječi koje je i sam Milo Đukanović izrekao u više navrata, iako sa jedne strane imamo Srbiju i Albaniju. Interesantno je kako koncept Otvorenog Balkana kritikuju čak i oni sami. Albanska strana koja se protivi Ediju Rami ga optužuje da kreira Veliku Srbiju, dok struja koja se protivi Aleksandru Vučiću optužuje njega da pravi Veliku Albaniju.
Ipak, ukoliko bi zašli u dubinu ovih tvrdnji primijetili bi da ništa od ovoga nije tačno i da je Otvoreni Balkan striktno ekonomsko pitanje koje će zemljama regiona pomoći lakšom razmjenom roba, usluga, ljudi, gdje neće biti više čekanja na granicama i da ovako koncipiran slobodan protok roba ima za cilj „simulaciju“ EU na Balkanu, koji bi do kraja doveo do jednog velikog paketa za EU konkretno i znan kao Otvoreni Balkan.
Nakon svega ovoga čudi nepružanje podrške od strane zvanične Podgorice ovom konceptu koji bi ujedinio region. Navodni strah od velikodržavlja propada čim se uzmu u obzir i uvažavanja koje predsjednici Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije imaju između sebe, ali i uvažavanja različitosti, što Crna Gora uporno odbija, ne želeći da prihvati Srbiju za partnera. Ipak, zapitajmo se, je li na neki način licemjerno podržavati ovakav koncept, koji donosi benefit svojim građanima, a onda ga u potpunosti odbaciti pokušavajući sebe da sačuva?