PLATON v.d. dir. BAUHAUSA

Piše: Sibin

Pravo govoreći, Platon ne bi našao zamjerke filozofiji – Bauhusa.
Prije svega sveden, dizajn namještaja ove škole je uspio antibarok, nikakav detalj, samo rad na dostizanju čiste funkcionalnosti. Tako minimalistički rješen, matematički pročišćen, da se ne može – interpretirati, stroga stvarnost predmeta teži stihu Frensis Ponža, i dokučuje ga.

Kad je riječ o umjetnosti, mimezisu, dekoraciji, Platon je pragmatik, čemu – interpretacija interpretacije, oslikavanje nebeske stolice na platnu koja je apsolutno suvišna, beskorisna. Tako da, vrlo ozbiljan, O. Vajld kaže kako je, svaka umjetnost savršeno beskorisna.

Svjestan toga, Vorhol je pravio poručenu umjetnost za novac, i – da li je time umjetnosti zadao poslednji udarac? Pa, sjetimo se da je Dostojevski čerečio ionako nikakvo zdravlje požurujući se da u roku napiše naručeni roman. Šta, tek, reći, za današnje kolumniste, koji jednom nedeljno moraju napraviti presjek stvari i smislom proći kroz besmisao političkog i svakog drugog zbivanja.

Ništa, dakle, od onoga – umjetnost radi umjetnosti. Ona može biti svrhovita ili će nestati ne dočepavši se tržišta; lirsko raspjevavanje po lugovima i šumarcima, tečne slike, plave melodije, to ostavljamo lijepim dušama i poetama koje Platon nije htio vidjeti u idealnoj Državi, mapi koja preslikava Nebesku Državu.