Pješčanik

Piše Andrija Babović, funkcioner Demokratskog fronta

Sve je manje pijeska u gornjem dijelu pješčanika. Malo je vremena ostalo za dokazati da je budućnost građana Crne Gore prioritet. Ne žele građani da strahuju od povratka sistema koji je sistematski uništavao cijeli krvotok ove države. Bez obzira na ove turbulentne dvije godine i najvatrenije pristalice starog režima su uvidjele da može drugačije. Da može mnogo bolje, a to su bili samo sitni koraci ka naprijed. U trenutku kada ti koraci trebaju postati krupniji mi dolazimo u situaciju da gledamo u pješčanik. Iz njega ne curi pijesak već demokratija, sloboda, pravda, ljudskost, sigurnost i budućnost.

Ne znam da li sreću u donošenju odluka neko traži van granica ove zemlje ali znam da je tamo neće naći. Želi li iko bolje građanima od nas koji sa njima dijelimo svakodnevnicu i može li ih iko razumjeti bolje od nas samih? Dijete ne može prohodati samo na osnovu pomoći roditelja, mora i ono dati doprinos tome, i to najveći. A nas oduvijek neko uči da hodamo a da nikad ne prohodamo. Najveća je sreća uvijek u sopstvenom domu. Tu stanuje sva toplina, ljubav i podrška koju možemo dobiti. Prohodajmo više.

Jesam za saradnju, sa svakom državom svijeta. Postoji toliko načina da jedni drugima pomognemo, ali nije dobar nijedan koji je vezan za političko uplitanje. Takvo uplitanje se u suverenim državama isključivo tretira kao ponižavanje domaćina, do krajnjih granica. Svakog građanina ponaosob. Zato je Demokratskom frontu lako donijeti odluku da se odrekne najvećih funkcija i ministarstava jer nije ničiji sluga, otvoren je za svaku dobronamjernu saradnju i ne da na dostojanstvo građana Crne Gore.

Da li kod drugih političkih činilaca postoji zavisnost u donošenju sopstvenih odluka? Mogu li sami donijeti odluku ili su nemoćni jer su silom ili svilom vezani? Bili vezani lancima ili svilom, isto je braćo. Vezani ste u oba slučaja.

Pješčanik će otkriti sve.