Pismo advokata Mitropolije premijeru: Krivokapiću, povucite odluku o protjerivanju srpskog ambasadora!

Piše: Dalibor Kavarić, advokat Mitropolije crnogorsko primorske

Poštovani gospodine Predsjedniče Vlade Crne Gore;

 

Obraćam Vam se sa ciljem da svojim skromnim mogućnostima, znanjem i kontaktima pomognem normalizaciji odnosa sa državom Srbijom.

 

Cijeneći Vaše posljednje javne nastupe ovim povodom, vidio sam namjeru da se sa strane države Crne Goru koju predstavljate, taj napredak zaista i desi. Istovremeno sam shvatio da je za Vas forma kroz koju bi se to odmrzavanje i taj pokret desio, veoma bitna okolnost i vidio sam da u tom pravcu predlažete određena rješenja. U krajnjem; shvatio sam, a to me ujedno i motivisalo da napišem ovo pismo; da Vi nemate zadnje namjere, već jasan cilja i želju da sa Srbijom, kao država počnemo da diplomatski, ekonomski, zdravstveno i na sve druge načine radimo punim kapacitetima.

 

Kao što Vam je poznato do poremećaja dobrih, uobičajeno srdačnih i prijateljskih međudržavnih relacija došlo je iz razloga što je prije skoro pet mjeseci zvanični i opunomoćeni predstavnik i izaslanik države Srbije: ambasador Vladimir Božović od strane prethodne, ne baš pobožne i prohrišćanske Vlade, proglašen „personom non grata“ radi njegove opštepoznate i rekao bih opšte prihvaćene (notorne) činjenice i izjave vezane za „Podgoričku skupštinu“. U bitnom; ambasador je „Podgoričku skupštinu“ iz 1918. godine nazvao – “slobodnim izrazom narodne volje za ujedinjenje sa bratskom Srbijom” i ekspresno nakon toga na pravdi Boga postradao i postao prognanik iz svoje zemlje, u kojoj je rođen, zbog istine koju je posvjedočio „o hristolikoj žrtvi i vjeri“ u ime onih mučenika sa Mojkovca koji nisu u prilici više da progovore o tome a koji su cijele sebe, svoje živote, duše i vjeru; va vjeki vjekov, utkali u slobodu i Crne Gore i Srbije.

 

Predsjedniče, vjerujem da vam je poznato da je protjeran čovjek koji je iskreni prijatelj Crne Gore. Čovjek koji je bio saradnik, satrudnik i koji je održavao redovne kontakte sa našim blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem, koji je uživao njegovo visoko povjerenje, i čije su zasluge za današnju ali i za buduću Crnu Goru, manje ili više poznate ali objektivno nemjerljive.

 

Mnogi od nas, običnih građana koji smo decenijama trpjeli teror i diskriminaciju od prethodne Vlade, isključivo radi vjere pravoslavne i vjernosti jedinoj kanonskoj (Srpskoj pravoslavnoj Crkvi) vjerovali i još uvijek vjerujemo da će Vaša Vlada koliko je moguće, ispraviti mnoge, a barem one očigledne i popravljive greške i grijehove Vaših prethodnika na čelu izvršene vlasti.

 

Kao što Vam je poznato, u konkretnom se ne radi samo o personalnom pitanju ili problemu već o sistemskom, međudržavnom, o suštinskom i potencijalno dubokom fenomenu, koji bi mogao ozbiljno poremetiti međusobne odnose i udaljiti dvije džave. Ovo iz razloga, jer kao što ste upoznati: Predsjednik, Skupština i Vlada Srbije, Srpska Pravoslavna crkva, Srbi u Crnoj Gori, relevantne političke stranke u Crnoj Gori, nevladine organizacije i zvaničnici EU, ali i mnogi crnogorski građani su stali iza ambasadoa Božovića i podržali njegovu misiju, njegov raniji rad i doprinos društvenom životu i napretku Crne Gore. Ujedno mnogi od navedenih (od kojih sam jedan) su jasno, javno i nedvosmisleno osudili bezumni i sramni čin proterivanja od strane prethodne Vlade, protivno istorijskim činjenicama, diplomatskoj praksi, ali i Ustavu Crne Gore, Evropskoj i Bečkoj konvenciji.

 

Kao što vam je poznato, krizu diplomatskih odnosa, kompleksnim čini i činjenica što Srbija nema drugog ambasadora i što ambasador Srbije i dalje obavlja poslove i dužnosti iz nadležnosti ambasadora u Crnoj Gori, u kontaktu je sa zaposlenima u ambasadi, svakodnevno rešava sva pitanja i probleme iz nadležnosti ambasade Srbije u Crnoj Gori. Radi čega je i diplomatska aktivnost Srbije u Crnoj Gori otežana.

 

Kao advokat Srpske pravoslavne Crkve sa skromnim iskustvom u procesnim, a posebno u upravnim stvarima, profesionalno Vam svjedočim (i spreman sam to pravno stanovište da branim pred bilo kojim pravnim autoritetom) da je apsolutno ispravna, legalna i potpuno uobičajena forma rješenja (odluke kao pravnoga akta) nastalog problema, jednostrana odluka naše Vlade koja bi (poput šturog, neformalnog i neozbiljnog sadržaja ranije odluke o protjerivanju) glasila:

„…stavlja se van snage akt Ministarstva vanjskih poslova br.__, od dana___, kojim je ambasador Srbije g-din Vladimir Božović proglašen personom non grata…“.

 

Iza ovoga što sam rekao i napisao stojim kao advokat, kao hrišćanin i kao građanin Crne Gore, kome je kao i mnogima sa kojima razgovaram; veoma teško i žalosno gledati da se državljani Srbije i dalje progone i protjeruju po bilo kom osnovu. Po Vašem nahođenju, spreman sam se odazvati na poziv Vaših pravnika, iz Ministarstva vanjskih poslova ili drugih organa državne uprave kako bismo razmijenili pravnu argumentaciju i našli rješenje koje ne bi državu Crnu Goru i njenu Vladu izložilo bilo kakvoj koliziji sa bilo kojim, a posebno ne sa međunarodnim propisima. Za donošenje ovakve korektivne odluke u Bečkoj konvencije ne postoje bilo kakvi rokovi ili prepreke, tako da je neosnovano navođenje od strane nekih autora ili tumača Konvencije, da postoji neki rok koji bi prekluzirao ili sprečavao donošenje ovakve odluke (niko od njih nije naveo član Konvencije u kome bi se taj rok navodio).

 

U jednom od posljednjih javnih nastupa, primijetio sam da predlažete ponovno akreditovanje ambasadora Božovića od strane Srbije. Takav predlog vidim kao vaš iskreni napor da se odnosi normalizuju, da se problem i kriza riješi i prekine. Ističem da je takav Vaš motiv u suštini pozitivan.  U vezi sa tim podsjećam Vas da prema Ustavu Crne Gore, članu 95 Ustava, nadležnosti Predsjednika Crne Gore su da postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose (stav 6) kao i da prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika (stav 7). Ovakvo ustavno određenje bi u slučaju postupanja po Vašem predlogu dovelo do procesne situacije da Predsjednik Crne Gore odlučuje da li će primiti akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika, što bi bio slučaj i za Božovićem. Imajući u vidu da je uloga Predsjednika Crne Gore u slučaju protjerivanja Božovića bila odlučujuća, to nije realno očekivati da bi isti pozitivno postupio po eventualnom akreditivnom pismu za ponovno imenovanje Božovića. Ovakva situacija bi u krajnjem dovela do prilike da g-din Đukanović ponovo dovede do novog poniženja Vlade Crne Gore, Vas kao Premijera, ambasadora Božovića i države Srbije, kao što je to bilo u slučaju protjerivanja Božovića, a što vjerujem nije cilj bilo kome. Iz ovih razloga; predlog za novim imenovanjem ambasadora Božovića od strane države Srbije, je u potpunosti neadekvatan necjelishodan, izvjesno kompromitujući i u krajnjem neuspješan, radi čega sam u ovom pismu predložio održivo, efikasno i legalno rješenje koje sam spreman, po potrebi da dodatno argumentujem i obrazložim

 

 

Dakle, povlačenje odluke o protjerivanju, je apsolutno moguće i ne samo moguće već i logično, efikasno, opravdano i legalno rješenje nastale procesne situacije i evidentne visemjesečne diplomatske krize, pa Vas radi sprječavanja nastanka buduće nenadoknadive štete po našu državu i Državu Srbiju kao i građane obije države, molim da sagledate mogućnosti i predloge iz ovoga pisma.

 

U krajnjem; kako ovaj moj predlog ne bi bio odrazom moje isključivosti ili gorde samouvjerenosti, da mora biti baš ovako, smatram prihvaljivim i svako drugo rješenje, koje bi dovelo do krajnjeg cilja, a to je odmrzavanje i normalizacija diplomatskih odnosa između Srbije i Crne Gore, sa jednim logičnim imperativom i ograničenjem a to je da se kroz potencijalno rješenje situacije, ne napravi šteta ugledu i ekonomskim interesima Crne Gore i Srbije, ili da se protivnicima ovih vlada, ne pruži prilika da naše vlade i naše građane ponize ili dovedu u situaciju još dubljeg konflikta i krize.