piše Želidrag Nikčević: Rusi i Crnogorci

piše: Želidrag Nikčević

Odrastao sam na Kličevu pored Nikšića, na potezu od Carevog mosta do Manastira. Tim pravcem se više od stotinu godina ulazi u naš Grad; dvije veličanstvene građevine dočekuju putnike namjernike. One su – lična karta Nikšića.

Za ljude koji tu žive Carev most i Manastir nisu samo arhitektonska remek-djela i turistički simboli, nego neodvojivi, ponajljepši dio naše ovozemaljske sudbine. Naš svakodnevni pogled, puls i dah.

Generacije prolaze, oko Mosta i Manastira ljudi se okupljaju, rade, odmaraju, djeca tu odrastaju, mladi se zabavljaju. Poneko se i Bogu moli. To smo mi.
Carev most i Manastir (tako Nikšićani zovu sabornu crkvu Sv. Vasilija Ostroškog) sagrađeni su dobrotom, milosrđem i sredstvima carske Rusije. 20. oktobra 1894. godine, knjaz Nikola je prilikom svečanog osvećenja i puštanja u saobraćaj mosta ovako završio govor: „E, ma sad, braćo, ostaje nam da ovoj građevini damo ime, ali ime jedno dostojno i njene veličine i uloženog truda. Izraz neki mali biće i ostaće za vazda naše zahvalnosti i ljubavi prema velikom dobrotvoru našem, ako nazovemo ovaj most, kao što naređujem da se zove, Carev most, u spomen cara Aleksandra III Romanova. Da žive Crnogorci koji ga sagradiše! Da živi car kojemu se posvećuje!“

Tako je govorio crnogorski knjaz. A danas, evo, nekakvi Montenegrini šetkaju pored Carevog mosta i svetog Manastira, i deru se na sav glas: „Ma kad je to nama Rusija pomogla? Nikad ništa! Sankcije, nego što!“

Kako je to moguće? Odakle tolika podlost, takav nesojluk?

Ne znam, i neću da znam. Samo kažem: Crnogorci, ako vas još ima, molite se za veliki ruski narod. Da on vaskrsne. Da bude moćan i čvrst. Jer su moć i snaga ruskog naroda – moć i snaga Dobrote i Ljubavi.