piše dr Vladimir Božović: Crtica o Slobodi!

Pošto se ovih dana učestalo ”čestita” Sloboda, moj već ustaljeni odgovor na to je da je Sloboda trajala samo onaj tren, treptaj kad smo saznali da je svrgnuto ropstvo. I od tog sekunda, po pravilu, Sloboda se povlači na nebo ideja pred narastujućim strastima ”pobjednika”. I ne samo strastima…

A ropstvo je bilo višeslojno. I kao svako ropstvo – ponižavajuće. Makar polovina građana Crne Gore je živjela u takozvanom ”antidržavnom getu”, a u koji su gurani ljudi po nacionalnom, vjerskom, političkom… ključu. Ili prosto, zbog slobodoumnog stava i karaktera. Znalo se ko je u tom getu (i uvijek se u Crnoj Gori zna), bez obzira na naličje formalne slobode. A kad si u getu, onda je svaki ”pravedni gnjev” države i vjernih tumača njenog bića opravdan. O tome, nekom drugom prilikom.

Prije bilo koje prijeko potrebne reforme ili kako neki kažu ”čišćenja” sistema, moramo da istinski, snažno prigrilimo one ”obične” ljude koji su se nakon 30. avgusta osjećaju ”poraženim”. Da ne osjete tutanj pobjednika, revanšizam, ili ne daj Bože strah. Za to smo najodgovorniji upravo mi, dojučerašnji stanovnici geta. Mi koji smo se kroz različita iskustva suočavali sa avetima represivnog sistema obučenog u ”odore” države, a nerijetko i onih bez zvaničnih obilježja. Mi koji smo čeznuli za Slobodom, ne smijemo je zloupotrebiti na štetu onih koji (tek) sad iskreno vjeruju da su je izgubili. Mudrošću i bratskim zagrljajem da se saberemo u Crnoj Gori, maloj zemlji velikih i zlih podjela.

S tim u vezi, vidim da ponegdje promalja strah da će se, usled novih okolnosti, izvorni crnogorski identitet povlačiti pred bujicom oslobođene srpske svijesti i osjećanja. I sad, ne bez lične neprijatnosti, moram podsjetiti na nešto što sam napisao u tekstu:

”Prije nekoliko godina, na jednoj tribini koja se bavila onim opštim temama demokratizacije i ozdravljenja društva kroz traženje mostova između ideološki suprostavljenih polova Crne Gore, rekao sam da je potpuno pogrešna pretpostavka da će jedna strana, pod bilo kojim okolnostima iskorijeniti drugu. U metaforičnom smislu, te dvije strane, jesu južni i sjeverni pol Crne Gore, promjenljivog magnetizma, zavisno od istorijskih okolnosti. To promjenljiva magnetičnost je konstanta istorijskog usuda, jedno od ključnih obilježja fizike i duha Crne Gore.”

Zato, da zajedno podijelimo teret ionako mučnog vremena. Iskoristimo ”magnetizam” istorijskog karaktera Crne Gore da držimo ovu zemlju i sve njene ljude uspravno. Vjerujem da je to moguće.