Pisac Nikola Malović za BORBU: Problem kolonijalnog ropstva u Crnoj Gori se ne rješava na izborima, jer se isti održavaju po pravilima kolonizatora!

U Crnoj Gori nakon 30. avgusta 2020. nije došlo do promejna, jer u koloniji demokratskog tipa nikakvih promjena ne može biti jer se izbori održavaju unutar paradigme koja jedino odgovara stranom faktoru, stvarnoj vlasti, a ne glasaču-građaninu, ocijenio je u intervjuu BORBI jedan od najčitanijih srpskih pisaca Nikola Malović.

Kako ističe, Crna Gora je nakon Kurte dobila Murtu koji i dalje „recituje izdajničku pjesmicu svom gospodaru“.

Njegoš je Gorskim vijencem doslovno nacrtao kod slobode po glavama Crnogoraca, ali ga Crnogorci, prvo odrođeni Montenegrini, pa evropeizirani Srbi, do danas nisu pročitali kako valja i zbog toga danas poklanjaju povjerenje političkim grupacijama koje služe interesima onih koji su „zatvarali, mučili, pa i ubijali čovječanstvo tokom Doba od korone“, naglašava Malović.

Malović se, u svom stilu, osvrnuo i na dosadašnje izjave novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, kao i na odnose između Srbije, Crne Gore i Boke Kotorske koje je opisivao u svojim visokotiražnim knjigama.

Kako komentarišete aktuelno društveno-političku zbilju u Crnoj Gori, u svijetlu „promjena“ od 30. avgusta do dana današnjeg? Da li je u Crnoj Gori suštinski došlo do promjene vlasti ili je pak višedecenijski sistem vladanja samo prepakovan u novo ruho?

Nikakvih promjena nije bilo: dobili smo Murtu. U koloniji demokratskog tipa nikakvih promjena ne može biti jer se izbori održavaju unutar paradigme koja jedino odgovara stranom faktoru, stvarnoj vlasti, a ne glasaču-građaninu. Tragično je u kom procentu glasačko tijelo Crne Gore ne vidi da su izbori uzaludno trošenje vremena, te da korijen problema, a to je kolonijalno ropstvo, nije rješivo na izborima. Zašto nije? Zato što se održava po pravilima kolonizatora.

Kako komentarišete ritual koji svi izabrani državnici moraju da prođu (jasno određivanje o temama kao što su Kosovo i Metohija, Srebrenica, NATO, sankcije Rusiji i podrška Ukrajini) kako bi zaposjeli svoje pozicije u vlasti, naročito u svijetlu da su svi oni za te pozicije izglasani od strane srpskog naroda?

Postoje razni načini da se iskaže poslušnost gospodaru. Neko poljubi kamen u donovom prstenu, a neko izda svoj narod tako što izrecituje sve što gospodar želi da čuje. Zašto novi kolektivni Murta recituje izdajničku pjesmicu? Da se bi dodvorio gospodaru, i na taj način dodatno ponizio, jer zna, nije lud, da sada gospodar ima na osnovu čega da ga prozove ukoliko kolektivni Murta odluči da promijeni stranu.

To što je kolektivni Murta došao na tzv. demokrastki tron glasovima srpskog naroda, zaista dokazuje da podatak o niskom koeficijentu inteligencije (86) nije pogrešan, jer se jedino glupošću može tumačiti činjenica da su Srbi pohrlili da glasaju baš one koji su nas zatvarali, mučili, pa i ubijali, tokom Doba od korone. Glasati za dokazane zlikovce u sakoima s kravatama može samo neinteligentan čovjek, ili sitni šićardžija koji se nada radnom mjestu, ili pak onaj koji nije čuo da je demokratija krepala, te hita da po jubilarni stoti put ispadne magarac u očima potomstva, ako mu ga je Bog dao.

Kako komentarišete izjavu novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da su pitanja priznavanja tzv. Kosova, članstvo u NATO, antiruske sankcije završene stvari?

Taj je demokratski, je li, izabrani mladi crnogorsi predsjednik deboto odlučio da postane velik u sopstvenim očima. Pa i po cijenu da se Njegoš okreće u sumersko-vavilonskom kazamatu na vrhu Lovćena.

Sve izjave iz Vašeg kataloga može da da čovjek koji vjeruje da će Rusija da izgubi rat, da bi pobijedila zapadna paradigma kojoj je odlučio da se privoli, ne iz nužde, rekao bih, ali istorijska Crna Gora vidi da je Kolektivni zapad taj koji dugoročno gubi, a samim tim i Crna Gora koja se, avaj, prvi put u istoriji svrstala na pogrešnu stranu.

Da li su zapadni centri moći uspjeli dobrom dijelu Srba u Crnoj Gori da nametnu evroatlanski pogled na svijet oko nas, ako se uzme u obzir da isti ukazuju povjerenje političkim partijama koje sprovode prozapadnu agendu u Crnoj Gori? Kakva je budućnost Srba u Crnoj Gori?

Moram da priznam da kao čovjek koji je odlučio da živi na ostrvu, nisam oko sebe opazio more evropeizovanih Srba. Naprostiv, do mene dolaze samo oni koji bi sve suprotno kazali od demokratski izabranog predsjednika Crne Gore.

Ipak, i gluv ko je – čuje, i slijep vidi da se ponovo, kao u Gorskom vijencu, odrodilo plaho i lakomo, te da Srbi, od vrha, preko tzv. pozicija po dubini, do samog dna, šizofereno hoće u Evropu, iako vole Rusiju. Ne može to, ne ide, jer nisu Evropa i Rusija članovi istog skupa. Njegoš je Gorskim vijencem doslovno nacrtao kod slobode po glavama Crnogoraca, ali ga Crnogorci, prvo odrođeni Montenegrini, pa evropeizirani Srbi, do danas nisu pročitali kako valja.

Budućnost Srba u Crnoj Gori nije sjajna. Aktuelna je vlast od sorte koja se primirila, ali nije prestala da palaca račvastim jezikom, navođena Kolektivnim zapadom, u pravcu onih koji, jednako kao Rusi, žive liturgijski i vjeruju da je Bogom dani poredak – jedini koji ocu i majci nudi šansu da u krštenom sistemu svoje sinove i kćeri vaspitavaju u duhu porodičnih vrijednosti, morala, poštenja, empatije, obrazovanja, zdravog suđenja i humanog liječenja. Jer što je čovjeku više potrebno od vode i vatre u kući? Da nije crveni ferari?

Od silne želje da koaliraju u novoj vlasti, srpske će stranke da prevjere, kao ginisovski Iznogudi, koji nikako da postanu car-Dušani, pa se sada zadovoljavaju da budu mali od globalističke i antisrpske crnogorske kužine.

U Vašoj knjizi „Dogodine na moru“ dotakli ste se odnosa Srbije i Crne Gore i Crne Gore i Boke Kotorske. Kako biste opisali odnose u tom trouglu danas, i da li isti nalikuju onim kakvi su dominantno bili nekada? Da li je Srbiju i Srbe, zbog težnje da imaju izlaz na more, djelimično i zadesila teška sudbina tokom 90-ih godina?

Sve što je bilo u rečenom trouglu Srbija – Crna Gora – Boka Kotorska, promijenilo se.

Srbija, ona narodna, s razlogom više nema povjerenja u narodnu Crnu Goru jer se ova pokazala, barem zvanično, kao tvorevina kojoj nije strano da u srpska leđa zabije onoliko noževa koliko joj se naredi da zabije. Narod je glasao za novu vlast, nije li? Nije li nova vlast rekla da će još više da voli Kosovo nego što ga je volio Kurta?

Crna Gora prema Boki Kotorskoj gaji kolonijalnu svijet, o tome sam pisao nebrojeno puta. Što izdvojiti kao primjer? Neka prvi posjetitelj postavke Umjetničkog muzeja na Cetinju pita kustosa ko je bio prvi crnogorski školovani slikar? U prostoru punom eha čuće se kako je to bio slikar Petar Poček. A nije, nego se 14 godina prije iz Kijeva u Boku vratio Srbin Špiro Đuranović iz Kamenara, sa sve diplomom Likovne akademije. Zašto se u depou a ne u zbirci Umjetničkog muzeja nalazi platno prvog crnogorskog školovanog slikara? Zato što je iz Boke. Prvi mora da se naše u zbirci, a ne u debou. Crna Gora i danas živi unutar svoje četiri istorijske nahije. Po količini finansijskih dahija koji pohode i nemilosrdno robe Bokeljsko primorje, Crna Gora i ove godine samo umnožava svoja istorijska nepočinstva spram Primorja, a Primorje to pamti.

Srbija ima istorijsko pravo za izlaz na more. Pozdrav Dogodine na moru, kao naslov vrlo traženog drugog izdanja u izdanju Katene mundi, otvoreno je programskog karaktera.