PISAC I TABLOID
Piše: SIBIN
Svi mi, dakle, pisci na Balkanu, danas smo Basara koji piše za – Kurir! Nemoj da drečite, jer je tome tako.
Publikum se još jedino interesuje za politiku. Naizgled paradoksalno: ovdje politika bježi od publikuma, a ne obrnuto.
Tako da svako drugo nezaklapalo poseže za krajnjim definicijama, geopolitičkim kao i lokalnim, za svaki fenomen ima svoje visokonabeđeno mišljenje: korona ili američki izbori, samo prođi ulicom, do prvog ćoška iz prve ruke dobićeš odgovor.
Ne kažem kako bi ovdje moglo da se dogodi pa se tek tako povede riječ o – isforsiranoj formi, tekstu, podtekstu, neologizmima u haosmosu asocijacija Džojsovog okeanskog Uliksa, koji je za pisce ono što je Hegel za filozofe. Ne i ovdje gdje je i humor zabranjen!
Ali, višak politike i opšta politizacija provincije ne fali, otud toliki kvantum presovane istorije i nakupljenih datuma, toliko materijala za prežvakavanje prošlosti koja se pohabala, budući da je nema ništa novo, suštinski novo dotaći. Transformisati, približiti, ili radikalno udaljiti, bilo šta što bi je pomjerilo sa mrtve tačke njenog sablasnog pijedestala.
Međutim, publikum je posprdan, uglas plasira kolektivni komentar: pisac se iznajmio tabliodu!
Jeste! I treba, zašto da ne, kad je upravo taj tabloid po mjeri i ukusu ubjedljive većine, pa će eto baš tamo imati prilike da pročita kako ih pisac Fame – plajpiči…
Kako ih, neprejebivce kakvi su i kako ih pisac naziva, voza uzduž i poprijeko kruga dvojke. Te mejnstrimaše i ljevičare samodopadljive poze, te – postkrlžijance(!), pisac mora prošetati po mapi njihove fantazije o sebi koja je vrlo komična, i bogomdana za treniranje u stilizaciji sprdnje.
Žalibože pa ovdje nema neka žutara (štampana, kad je već sve ionako usmena žutara), da me sezonski iznajmi, što za pare, što za priliku da se široko čuje koliko se prezrenije steklo upravo prema ovom – društvu blama i autocenzure.
Prije vijek i kusur Bodler se publikumu obratio: „O, O, E, E!“