Pirova pobjeda DPS-a: Mitropolija “tihim” ultimatumom i pristajanjem na razgovore izvodi režim na čistac pred izbore!

Iako je Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP), zajedno sa drugim eparhijama Srpske pravoslavne crkve (SPC) koje su prisutne na teritoriji Crne Gore, crnogorskim vlastima prvobitno dala rok do Petrovdana, 12. jula,  za povlačenje spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, usvojenog krajem prošle godine sa prevashodnim ciljem oduzimanja svetinja i ostale imovine SPC, crnogorske vlasti su prekoračile pomenuti rok, pošto se tek juče, 19. jula, crnogorski premijer Duško Marković obratio medijima izjavom u kojoj je pozvao MCP na nastavak pregovora o primeni – očigledno, ne i povlačenju – pomenutog Zakona.

Uprkos evidentnom nepoštovanju od strane crnogorskog režima (a da ne pominjemo različite oblike pritiska kojima su u prethodnom periodu bili izloženi organizatori i učesnici veličanstvenih i nadasve mirnih protestnih skupova, litija i molebana za odbranu svetinja SPC), MCP je prihvatila Markovićev predlog, demonstrirajući tako strpljenje i mudrost, ali i spremnost za postizanje mirnog rješenja u vezi sa pitanjem koje već mjesecima razdire Crnu Goru.

Na ovaj način, MCP je faktički pružila ruku pomirenja crnogorskim vlastima, ali uz čvrstu riješenost i principijelan stav da neće odustati od ranije postavljenih zahtjeva. Imajući to u vidu, može se reći da je MCP ostvarila dvostruki uspjeh – sa jedne strane, izbjegla je mogućnost da, eventualnim odbijanjem poziva za nastavak pregovora, od strane crnogorskih vlasti, ali i u stranoj (čitaj: zapadnoj) javnosti bude označena kao strana koja nije spremna na kompromise i faktor destabilizacije prilika u Crnoj Gori, dok je, sa druge strane, “prebacila loptu” na dio terena crnogorskog režima, čiji bi objektivno jedini ispravan i mudar izlaz iz čitavog zamešateljstva (koje je, ne smije se zanemariti, sam pokrenuo) bilo povlačenje Zakona.

Istovremeno, MCP bi, usled zabrane okupljanja koju je u proteklom periodu propisalo crnogorsko Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) i onemogućavanja protestnih okupljanja protiv spornog Zakona, nastavak pregovora sa crnogorskim vlastima mogla da iskoristi za vraćanje u žižu javnosti pitanja zaštite imovine srpske Crkve, održavajući na taj način živom zainteresovanost vjerujućeg naroda za povoljno rješavanje ovog pitanja, ali i mogućnost da narod u znatno većem broju okrene leđa režimu ako ponovo pokuša da obmane Crkvu i/ili nastavi sa pritiscima na nju i njene velikodostojnike.

Ujedno, odluka MCP da nastavi pregovore o Zakonu se može protumačiti i kao postavljanje “tihog” ultimatuma crnogorskom režimu – ili će biti povučen Zakon, ili će u narednom periodu fokus biti na zahtjevima za povlačenje samog režima.

Kada je riječ o motivima crnogorskog režima za nastavak pregovora sa MCP, saznanja krugova bliskih vrhu vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) ukazuju na njihovu višeznačnost.

Naime, crnogorski režim nastavkom pregovora sa MCP najprije nastoji da “pacifikuje” MCP i ostale eparhije SPC u periodu do parlamentarnih i lokalnih izbora, zakazanih za 30. avgust,  kako se Crkva ne bi pojavila kao svojevrsni ujedinitelj i dalje duboko podijeljene opozicije. Zatim, spremnost na dijalog bi mogao da iskoristi i kao sredstvo za pacifikaciju dijela sopstvenog biračkog tijela, nezadovoljnog usvajanjem i primjenom pomenutog Zakona. Kao treći razlog figurira želja da se u javnosti, kako domaćoj, tako i međunarodnoj, predstavi kao režim sa demokratskim kapacitetom, samom činjenicom da se upustio u pregovore sa MCP, ali bez iskrene želje da ovaj dijalog urodi bilo kakvim konkretnijim plodom u periodu do izbora.

Sa druge strane, ne treba zanemariti da je crnogorski režim ponudu za nastavak pregovora sa MCP iznio u za sebe veoma nepovoljnom trenutku, opterećen kako nestabilnom političkom situacijom, tako i brojnim ekonomskim problemima usled pandemije koronavirusa, od kojih je najveći sada već sasvim izvesna propast turističke sezone, u kom smislu se ne može sasvim isključiti ni mogućnost da je, nastojeći da se po svaku cijenu očuva na vlasti, u međuvremenu pripremio nekakav “tajni” predlog, koji bi zaista i rezultirao povlačenjem Zakona.

Kakvi god bili konkretni motivi za nastavak pregovora MCP i drugih eparhija SPC u Crnoj Gori sa crnogorskim režimom, izvjesno je jedino da bi svako rješenje koje ne bi predvidjelo povlačenje nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti vodilo samo dodatnom produbljivanju ionako dubokih rascjepa u crnogorskom društvu.