Penicilin za Milatovića
Piše Boško Vukićević
Tek nedavno bilo bi nevjerovatno, nečuveno, skandalozno – da se politički činioci poput Ura-e ili predsjednika Milatovića uopšte odazovu na poziv DPS -a na razgovore o političkoj saradnji.
Abazović je aktivno učestvovao u rušenju režima u avgustu 2020. godine, dok je Milatović naknadno – uz prvenstvenu ulogu glasova litijskog pokreta – i konačno porazio Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima. Makar se tada tako činilo. Pregovori sa DPS -om zapravo su njihovo gaženje ideala 30. avgusta i pružanje legitimiteta kriminogenoj političkoj ekspozituri zločinačke diktature (koja nije napravila suštinske korake u pravcu distanciranja od zaostavštine tiranina Đukanovića). I takvo gaženje ideala 30. avgusta zalazi na teren nadrealnog u crnogorskoj politici.
Međutim, ako je neko pratio moje komentare i analize uoči podgoričkih izbora, sjetiće se da sam ovakvu situaciju upravo i predvidio, u slučaju da politički subjekt Milatovića i Abazovića bude tzv. tas na vagi. Iz jednostavnog razloga: pokrovitelj njihove koalicije je Druga familija, koja je napravila predizborni dil sa Prvom familijom i DPS -om, čiji je cilj uspostavljanje zajedničke vlasti na lokalnom nivou i, naknadno, uklanjanje bilo kojeg mogućeg srpskog političkog faktora iz državne vlasti. Druga familija sa ushićenjem gleda na mogućnost gaženja ideala 30. avgusta, iako se dobrano poslužila litijskim pokretom i njegovom pobjedom za ostvarenje nekih sopstvenih planova u prethodne četiri godine (koristeći naivnost i sljepilo političkih predstavnika pobjednika).
Pobogu, zar se ne primjećuje izuzetan napor „Vijesti“ u poslu šminkanja DPS – frankenštajna? Kao i njihovi novinski članci i tv-emisije u kojima se pitaju: „kako je uopšte moguće da DPS više nije prihvatljiv nekim političkim činiocima?“
Navodne nesuglasice oko eventualnosti manjinske podrške DPS -a su samo udica za javnost: DPS je i prije pregovora prihvatio mogućnost kojom mu se nudi bilo koja forma povratka na vlast i preuzimanje velikog dijela kolača mjesta „po dubini „.
Međutim, vladajuća većina za negativne efekte date strategije DPS i Druge familije posjeduje odgovarajući penicilin. Postojanje tog „penicilina“ se očitava i u naslovu „Vijesti“ koji sam prezentovao, tj. u manjoj sklonosti postizanju dogovora sa DPS -om Milatovićevih poslanika u odnosu na Abazovićeve.
U čemu se sastoji „penicilin“? Ukratko, u postepenom dostizanju svjesnosti kod Milatovića da njegova politička karijera nema perspektivu u slučaju savezništva sa DPS -om. A i još više od toga: u njegovoj izvjesnoj smjeni s mjesta predsjednika države u slučaju datog saveza sa kriminogenom partijom oborene diktature.
S tim u vezi čelnici vladajuće većine moraju jasno staviti do znanja Jakovu Milatoviću – da ne postoji ni teoretska mogućnost da on ostane predsjednik Crne Gore u slučaju povratka DPS -a na vlast u Podgorici!
U datoj situaciji takav „impičment“ mora biti ostvaren, na jedan ili drugi način. U saznanju sam da je takvo upozorenje određenim kanalima Milatoviću već poslato, i ono će dati efekta. Jer, predsjednička fotelja mu je ipak milija od ljubavnog zova Druge familije. Zov fotelje je najdraži.
U pregovorima predstavnika vladajuće većine sa poslanicima Milatovića – zarad formiranja vlasti u Podgorici – ne treba isključivati bilo kakve vrste kompromisa, ali i ne prihvatati ucjene koje nemaju pokrića u izbornim rezultatima. Generalno, vlast treba formirati na principima koji proističu iz takvih izbornih rezultata.