Pavković: Nisam dobio naređenje da prizemljim let kojim je izručen Milošević
Vojska je imala informaciju da se na Vidovdan 2001. sprema izručenje bivšeg presjednika Slobodana Miloševića u Hag i na vrijeme je obavijestila tadašnjeg šefa države SRJ Vojislava Koštunicu.
Saopštio sam mu da se helikopteri MUP spremaju da iz Beograda prebace Miloševića u inostranstvo, a on je upitao: „Šta mi možemo učiniti.“ Rekao sam da možemo da ih „spustimo“ ratnom avijacijom. Koštunica je uzvratio da će naknadno javiti šta je odlučio i nikad nas nije pozvao. Ovako, ekskluzivno iz finskog zatvora, u telefonskom razgovoru govori general Nebojša Pavković, tadašnji načelnik Generalaštaba VJ, danas haški osuđenik.
Tačno je, kaže Pavković, da smo Koštunici na insitiranje pojasnili termin „spuštanje letjelica“:
– Prenijeto mu je da helikopteri mogu avionima RV prinuditi na sletanje, a mogu i da se obore. I, lično mi je drago da nam zadatak nije izdat – kaže Pavković.
General Milivoje Bojović je do večernjih sati 31. marta 2001. bio zadužen za čuvanje predsjedničke vile „Mir“.
Unutar ovalne kuće nalazila su se dva borbena vozila Gardijske brigade i vojni specijalci. U noći 30. marta došlo je i do pucnjave.
– Istina je da sam još u oktobru, odmah poslije promjena sa generalom Slavoljubom Šušićem, šefom vojnog kabineta predsjednika SRJ, bio kod predsjednika Koštunice da pitam da li naša brigada i dalje obezbjeđuje „spoljni prsten“ oko doma bivšeg predsjednika. Koštunica se konsultovao se nekoliko njegovih ljudi i napismeno nam izdao naređenje da nastavimo sa zadatkom. Sredinom marta Pavković me je uputio kod tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića – sjeća se Bojović.
Prepričava nam i, kako kaže, „čudan razgovor na tom sastanku sa Mihajlovićem“:
„Generale, imamo problem, zamenili bismo neke naše ljude iz MUP koji čuvaju Miloševića“, kazao je tadašnji ministar bez okolišanja.
– Gospodine Ministre, vojska sa tim nema ništa, menjajte – odgovorio sam…
„Ali bivši predsjednik i general Senta se ne slažu.“
– Mi tu ništa ne možemo – rekao sam mu.
– Gledao sam seriju „Porodica“. Miloševića sam čuvao četiri godine i nikada iz njegovih riječi nisam čuo psovku. Oružje, pištolj nikad nije nosio – kaže Bojović.
Bojović tvrdi da je na kraju susreta ostao dogovor da će policija poslati spisak od šest novih svojih oficira koji će unutar kuće čuvati predsjednika, dodajući da spisak „novih“ nikad nije poslat.
Bivši komandant Gardijske kaže da nije bio u Beogradu kada je dobio informaciju da se pred vilom 30. marta okupljaju policija, novinari, saniteti i narod. Upitao je, kaže, svoje zamenike, pukovnike Kovačevića i Ćosića, da li je u pitanju najavljena „zamena“ policije da bi posle pola sata čuo da nije. Tada je već bio u Beogradu.
– Te noći grupa od sedam ljudi iz JSO preskočila je ogradu vile „Mir“ i vojne posade su ih „pacifikovale“ pucnjevima u vazduh. Vratili su se preko ograde kako su i došli. Ja sam pozvan sjutra u 16 na sastanak u Vladu – nastavlja Bojović.
Sastanak u Nemanjinoj je bio neprijatan. Sedjeli su tu kompletna Đinđićeva vlada i cijeli Koštuničin kabinet. Ministar Mihajlović je bio „najgrlatiji“. Osuo je po vojsci da je na strani Miloševića.
– Izvadio sam naređenje predsjednika Koštunice i pokazao ga. Predsjednik Koštunica je samo rekao: Da, sada se sjećam!
U kasno popodne stiglo je u Gardijsku Koštuničino naređenje da se povuče ljudstvo. Govori general da mu je lično bilo žao što mora da povuče jedinicu, ali da naređenje nije doveo u pitanje. Zaključuje i da nije vjerovao da će se Milošević naći u Hagu.