Patrijarh Porfirije u Beranama: U Velici ubijali i djecu u majčinim utrobama i na najmonstruozniji način ugasili 564 pravoslavna života; Nema logičkog odgovora na pitanje – zašto nepravda?

Patrijarh Srpske pravoslavne Porfirije posjetio je večeras manastir Đurđevi Stupovi u Beranama a nakon službe u svojoj besjedi pitao ima li veće radosti za bilo koju dušu živu pravoslavnu svetosavsku od radosti i blagoslova da dođe u zemlju Svetoga Save, zemlju Svetog Simeona Mirotočivog – da dođe među duhovnu djecu njihovu, ispunjenu vjerom, nadom i ljubavlju.

„Ima li veće radosti i blagoslova mogućnosti i prilike da dođem da budem utješen snažnom vjerom i krstolikom ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku i prema čitavoj tvorevini Božjoj. Ako je tako, za bilo koju dušu pravoslavnu Hrišćansku, kako je tek onda za arhijereja Crkve Hristove, za onoga ko dolazi po promislu Božijem“, kazao je patrijarh.

Istinski je blagosloven, tvrdi, kad dolazi u Crnu Goru i vraćao se obnovljen i osnažen spreman da zbog vjere naroda Crne Gore da se hvata u koštac sa izazovima burnih vremena u kojem živimo.

„Burnim, ali ne ni manje ni više teških kao što su bila druga vremena. Ovo je vrijeme najbolje i najspasonosnije za nas koji smo rođeni na svom prostoru i u svom vremenu jer je to vrijeme koje je nama dato da ispovijedimo Hrista, da slavimo ime Božje, i da On u nama bude proslavljen. Da, mi smo hrišćanski narod pravoslavni, svetosavski i to ne znači ništa drugo nego onaj narod koji je i kroz vjekove oblikovala Jevanđelska riječ Božija i koji je oblikovala Pravoslavna vjera i stvorila naš način života“, kazao je patrijarh.

Povod zbog kog su došli jeste molitveno sjećanje na veličke mučenike koji su prije 80 godina postradali.

„Došli smo da se molitvama sjetimo njih i da se njima pomolimo i ispovijedimo Hrista znajući šta, gdje i kako je bilo toga dana. Znajući da su italijanski okupatori ovdje od naših komšija i naših zemljaka muslimana osnovali muslimansku miliciju koja se posle pada Italije odmah prestrojila novim okupatorima fašistima Njemcima. Znamo da je 1944. godine za samo 2 sata na najstrašniji i najmonstruozniji način ubijeno 564 pravoslavna života od kojih 154 su bili djeca mlađa od 15 godina a među njima i 11 onih koji još uvijek nisu bili ni rođeni, koji su iz majčinih utroba bili izvađeni i zajedno sa njihovim majkama usmrćeni“, podsjeća patrijarh.

Nije li to samo kamičak kroz koji naš narod prolazi, tvrdi patrijarh dodajući da nisu došli da sude bilo kome i da osuđuju bilo koga jer nevine žrtve, mučenici Božji, nisu prijemčivi za osudu.

„Ali oni koji su bili egzekutori, zločinci, oni se nalaze na smetlištu istorije i u krajnjoj tami nečovještva. Mi smo dakle došli da ne zaboravimo one koji su postradali, da se njima pomolimo, da mi budemo bolji, bolji od sebe, znajući da oni mučenici sveti Božji, nalazeći se u naručju Božjem u blizini Božijoj svima i uvijek upućuju one Jevanđeljske riječi oprosti im Bože jer ne znaju šta čine – jer to njih degradira, zločince i egzekutore a mučenike Božije čini učesnicima u sastradavanju Gospoda našeg Isusa Hrista da bi dao život vječni“, jasan je patrijarh.

Dodaje da pitanje koje se rađa u duši svakog blagočestivog čovjeka – zašto?

„Zašto nepravda? Oni koji su nevini, samo zato što su pravoslavni Srbi, treba da stradaju. Tu nema logičkog odogovora. Jedini izlaz je Gospod Isus Hristos a u njegovom raspeću se sadrži trijumf i pobjeda, pobjeda Carstva Božjeg, pobjeda ljubavi Božje. U tom susretu dvaju ljubavi, i odnos prema svakog ljepoti i nepravdi i nevolji. To je put našeg uzrastanja i našeg preobražaja. Zato, moleći se svetim mučenicima, moleći se svi zajedno, budimo istinski pravi Hrišćani. Da riječ Jevađelja bude naš život, svakodnevica. To nas čini slobodnim ljudima, to nas oslobađa straha, frustracije, podjele unutar sebe a onda i podjela među nama. Crkva je tijelo Hristovo. To kažu apostoli. To znamo i da kada učestvujemo u svetoj Liturgiji, mi smo jedno, na to smo pozvani“, podvukao je patrijarh.

Budimo jedno u dobru, vjeri i vrlini pa će sve naše podjele, granice, nesporazumi i suprotnosti pa i oštre riječi ostati mehur od sapunice, nestaće i rasejaće se kada se u Hramu Božjem pričešćujemo jednim Tijelom i jednom Krvlju.

„tada ćemo shvatiti da nema Grka ni Jevrejina, nema slobodnog ni roba ni gospodara“, kazao je patrijarh.

Molimo se svetim mučenicima, naglašava patrijarh, da budu sa nama.

„Znajte da ste uvijek i u srcu i u duši i u ljubavi i u umu gdje god da idemo. Uvijek ste ponos, dika radost i utjeha. Dolazićemo uvijek među vas da se utješimo. A čekamo braću od svuda da se sabiramo u zavjetnom hramu Svetog Save kad god možemo. Neka Gospod da svima najprije ljubav a onda slogu i razumijevanje. Pojedinačno, porodično, svoj našoj braći i sestrama u vjeri ali i svim ljudima koje srećemo i sa kojim živimo. Da ste blagosloveni na mnogo godina“, zaključio je patrijarh.