Patrijarh Porfirije služio pomen stradalima u Oluji: Progon i egzodus nijkada nije bio okidač za očaj među nama već podstrek za nadu!

Patrijarh Porfirije i starješine SPC služe pomen stradalima i nestalima u akciji „Oluja“.

Patrijarh Porfirije je rekao da smo se danas okupili kako bi se sjećali braće i sestara koji su ubijani i protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta.

– Da i ovdje, na krvlju plaćenoj grudvi srpske zemlje, potvrdimo svoju vjeru u mir i slobodu. Da pokušamo da razumijemo šta je genijalni Šantić htio da stvaralački protumači i nagovijesti kada je prije jednog stoljeća pjevao nama, o nama: „Mi put svoj znamo, put Bogočovjeka, i silni, kao planinska rijeka, svi ćemo poći preko oštra kama. Sve tako dalje, tamo do Golgote, i kada nam muške uzmete živote, grobovi naši – boriće se s vama“ – citirao je patrijarh.

Poglavar SPC rekao je da se moramo boriti sa protivnicima mira i mrziteljima slobode.

– Isključivo zbog toga, strah nam neće zalediti grudi, volovi trpe jaram a ne ljudi. Bog je slobodu dao za čovjeka. Nema tog ubojnog sredstva koje je jače od Hristovog mira u nama i među nama. Mir nema alternativu, slobodom se ne može trgovati – istakao je on.

Patrijarh Porfirije je rekao da progon i egzodus nikada nije bio okidač za očaj među nama, već podstrek za nadu i optimizam.

– Za doček naših dolazećih naraštaja, te silne planinske rijeke o kojoj je Šantić pevao. Naš narod je kroz smrt i stradanje dosezao vrhunce slobode i života. Ključ svih naših nedoumica je svetosavski program, a odbrana od svih napada kosovski zavjet – istakao je poglavar SPC.

Samo kada upoznamo Hrista, i kada se i pored slabosti trudimo da živimo po njegovim pravilima, vidjećemo kako jeste i kako treba da bude, ističe on.

– Jedino što nas može održati je put Bogočovjeka. Ako se budemo držali tog puta, zaista mnogo više od nade ima za nas i za našu djecu. Biće i snage, daće Bog. Mir svoj ostavljam vam, mir svoj dajem vam. Ovim riječima Hristos je tješio učenike i apostole, ali i sve potonje sljedbenike, moleći se za naše postradale, i tako odužujući najsvetiji dug koji imamo prema njima – naglasio je patrijarh.

Obraćanje Nataše Basta-Đorđević

Nataša Basta-Đorđević, izbjegla iz sela Kurjak, a danas direktorka osnovne škole u Debrcu, rekla je da je najljepše godine provela u malom selu u srcu Like, i da nikada nije vjerovala da će život da joj se promijeni iz korijena.

– Već oko šest ujutru vidjela sam kolonu traktora koji prolaze. Ljudi su svraćali i tražili osvježenje, i jedna žena mi je rekla da jutro nećemo dočekati. „Ustaše su krenule od Gospića, već su pala srpska sela, probijena je prva linija“ – prisjetila se Basta-Đorđević.

Dva ili tri dana smo išli samo naprijed, tek posle nekoliko dana nas je stigao otac, rekla je ona.

– Pješke je prepješačio više od 100 kilometara, samo da bi nas našao. Sjećam se i dijela kolone koji su gađali na Petrovačkoj cesti. I dan danas se sjećam mirisa paljevine i pucanja. Naša agonija se nastavila i do Banjaluke, još nekih četiri ili pet dana. Putovanje je trajalo punih 10 dana, do Banatskoj Karađorđeva, jednog seoceta blizu Zrenjanina gdje smo primljeni – rekla je Basta-Đorđević.

Ispovjesti preživjelih

Na bini su prikazani i snimci preživjelih iz Oluje, koji su svjedočili o napadu hrvatskih snaga.

– Zaključate kuću poslednji put, gurate kvaku da provjerite da li ste zaključali. I niste svjesni da poslednji put ulazite u tu kuću. Ja i dalje imam ključ svoje kuće – rekao je jedan preživeli.

– Uključili smo se u kolonu, i pamtim jednog čoveka koji je išao u suprotnom smeru, išao je na groblje da uzme zemlju sa groba svog sina. Shvatam onda da se taj čovek ničega nije plašio.

18.32 – Intoniranje himni Republike Srpske i Srbije

Sa bine na Lagatoru su intonirane himne Republike Srpske i Srbije, Moja republika i Bože pravde.

Posle intoniranja himni, počeo je program na kom je iznet istorijat i hronološki opisani događaji koji su prethodili pogromu Srba.

Minutom ćutanja odata je pošta svim stradalim.