Patrijarh Porfirije: Moramo se moliti i za žrtve Srednjeg Podrinja i Birča, ali i za žrtve Srebrenice, pred Bogom su svi ljudi isti i sve nevine žrtve iste

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije poručio je juče, nakon odslužen opela žrtvama Srednjeg Podrinja i u Birča da u našim srcima postoji granica koja dijeli dobro od zla i zato treba i to reći na ovome mjestu – da nesporazumi, svađe, sukobi, ali što je još gore, mržnja i konflikti, da ništa od toga ne može biti sjeme dobra.

„Nesporazuma, sukoba i ratova bilo je na našim prostorima mnogo, i nema generacije koja nije prošla kroz neki rat, i nema onoga ko nije otišao sa ovoga svijeta a da se ne sjeća rata. Rat nikome nije brat. U mračnim antiljudskim nevremenima, nezavisno od toga kako su ratovi počeli, u ratovima su svi poraženi. Poraženo je ljudsko dostojanstvo, poraženo je ljudsko naznačenje, poražen je cilj zbog kojeg smo stvoreni. Nema dobitnika u ratovima, samo je zlo ono što upisuje sebi još jedan dobitak, čovjek je poražen, a Bog koji je ljubav, koji hoće ljubav, koji hoće zajednicu i mir među ljudima, On je naravno izneveren“, kazao je patrijarh.

On je kazao da je Bratunac naša rana, a takvih je mnogo, a svaka rana ljudska je bol i Božja rana.

„Na ovim prostorima svi ljudi, mi to dobro znamo, nezavisno od toga iz kog naroda potiču, nose duboke rane. Svi smo duboko, duboko pozleđeni nesretnim ratovima iz devedesetih godina, ali znamo da se rane, gledajući očima Hristovim, ne zaceljuju solju zlopamćenja. Rane se zacjeljuju melemom vjere, nade i ljubavi. Mi koji živimo na ovim prostorima jesmo različiti, ali govorimo, za početak, istim jezikom, upućeni smo jedni na druge, na mnoge načine međusobno se prožimamo i međusobno smo isprepletani, tako da samo od nas i samo od nas zavisi da li će razlike između nas postati ono što nas dijeli ili ono što može biti osnov za kreativnu i plodotvornu zajedničku budućnos“, objašnjava patrijarh u svojoj besjedi

Za početak, kaže on, to možemo i od nas zavisi, da ne pravimo neprijatelje jedne od drugih kao i da je to u interesu svih ljudi koji žive ovdje, i Srba i muslimana i drugih u Podrinju.

„Mi ćemo, braćo i sestre, ovde na ovo mesto, kao i na sva naša druga stratišta, uvek dolaziti dok nas služe snage.  Nesumnjivo je da ukoliko ne dolazimo na ovakva mjesta i ne poštujemo svoje žrtve, ne njegujemo molitveno sjećanje na njih, ne možemo poštovati ni druge. Ali isto tako, braćo i sestre, ako ne poštujemo i druge nevino postradale žrtve – žrtve drugih, onda nećemo ni svoje poštovati, nećemo na istinski i pravi način imati molitveno sećanje na njih, nećemo ih poštovati onako kako to Gospod hoće od nas. To, dakle, ne kažem ja. To nam sa krsta poručuje naš Spasitelj Gospod, a Jevanđelje je naša mjera“, objašnjava patrijarh Porfirije.

Imajući sve ovo u vidu, kaže patrijarh, to nimalo nije jednostavno, na to nas pozivaju i oni koji su nas danas sabrali, da treba da slušamo reč Hristovu, da budemo otvoreni jedni prema drugima, da gradimo zajednicu koja podrazumijeva i da praštamo i da tražimo oproštaj, jer drugog puta za perspektivu nema.

„Sve ovo, dakle, imajući na umu i u srcu, braćo i sestre, molimo se za sve naše bližnje nevino postradale ovde u Srednjem Podrinju i u Birču, u svakom mjestu, znane i neznane žrtve. Molimo se za njih, molimo se i za sve druge na svakom mestu, ali baš kako Hrišćani, kao oni koji veruju u Hrista i u Njegovo Jevanđelje, uputimo i molitvu za postradale koji pripadaju drugim narodima, i za one postradale u Srebrenici i za svaku nevinu žrtvu na bilo kom mjestu bez obzira na to kom narodu i kojoj veri pripadaju, uvijek imajući nadu i gledajući u lice raspetog i vaskrslog Hrista, Pobeditelja smrti, Darodavca života.

Pred Bogom su, kaže patrijarh, svi ljudi isti, a naročito nevine žrtve, bez obzira da li se neko zove Jovan ili Jusuf, da li se zove Petar ili Ismet, sve su žrtve pred Gospodom iste i sve nas pozivaju da mi nađemo mir u sebi i širimo ga onda oko sebe.

„Uz pomoć Božju, svi zajedno učinimo, poučeni iskustvom i uzletima i padovima našim, ovu blagoslovenu zemlju boljim mestom za život generacijama koje dolaze. Molim se, braćo i sestre, noseći vas sve u svom srcu i u Hristu ljubeći, nadom i ljubavlju Hristovom da budemo veći od zla koje nas je sve ponizilo i da bez osvetničkih misli, prepuštajući se pravdi Božijoj, čuvamo najčistije i najsvetije sećanje na naše nedužne svete žrtve. Liječimo ranjene duše, gradimo poverenje i razumevanje među pojedincima i narodima i tako jevanđeljskim putem postavimo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti za svakog pojedinca i za svaki narod. Večnaja pamjat svoj našoj braći i sestrama postradalim u Srednjem Podrinju i Birču u nesretnim ratovima u devedesetim godinama. Neka im Gospod podari Carstvo nebesko. Hristos vaskrse“, zaključio je on.