Parlamentarna većina marginalizovala Đukanovića: Postao potpuno nebitan u budućim političkim procesima u Crnoj Gori

Djelovanjem izborne većine od 30. avgusta 2020. godine i ponovnim izglasavanjem izmjena i dopuna Zakona o predsjedniku Crne Gore, odlazećem predsjedniku Milu Đukanoviću zakonski se daje još jedna mogućnost da pokrene konsultacije sa predstavnicima parlamentarne većine, a što bi rezultiralo izborom novog mandatara za sastav Vlade. Ukoliko Đukanović zbog njegove samovolje to odbije da uradi, što je već i najavio, parlamentarna većina bi zakonski mogla da i pored te činjenice dobije mandatara za sastav Vlade jer bi ingerencija za taj čin prešla na predsjednicu Skupštine Danijelu Đurović.

Đukanović je, naime, više puta najavio da neće poštovati Zakon i da neće dati mandat lideru Demosa Miodragu Lekiću, kao ni da neće pokrenuti konsultacije sa parlamentarnim partijama. U svemu ovome je važno napomenuti da je i sam Đukanović priznao da je potencijalno prekršio Ustav imavši u obzir da na konsultacije nisu bili pozvani predstavnici Demosa, Ujedinjene Crne Gore, Prave Crne Gore i Radničke partije. Pokušao je da se odbrani činjenicom da je zvao sve veće klubove, međutim, bez četiri glasa tih parlamentarnih stranaka, Lekić ne bi imao parlamentarnu podršku. Interesantnija je još i činjenica da je zvao na kosultacije i sadašnjeg ministra Fatmira Đeku koji u ovom trenutku nema parlamentarnog predstavnika, imavši u obzir da je na izbore izašao u koaliciji sa albanskom DUA-om, čiji predstavnik Mehmed Zenka sjedi u Parlamentu.

Postalo je više nego očigledno da se i sami Đukanović zapleo u blokadama i opstrukcijama koje je sprovodio proteklih mjeseci. Iz dana u dan, ljudski i politički očajnik Đukanović pokazuje da je spreman na svaki vid opstrukcije i da pokušava da zadrži trenutni status gdje ima mogućnost „veta“, kako u Parlamentu kroz svoje poslanike, tako i sa funkcije predsjednika države.

Zbog svega toga, jedini politički ali i institucionalni odgovor izborne većine jesu izmjene Zakona o predsjedniku. Parlamentarna većina je ovim aktom faktički oduzela Đukanoviću pravo na bilo kakve dalje opstrukcije, jer je jasno cijeloj domaćoj a i međunarodnoj zajednici, na čelu sa Evropskom i Venecijanskom komisijom da je Đukanović taj koji je pokrenuo aktuelnu krizu u Crnoj Gori. Naravno, važno je napomenuti i da su imali kritike prema Zakonu o predsjedniku i tvrdili da nije dobro da se Vlada izglasa na bazi Zakona koji potencijalno može biti neustavan, međutim, i pored tih konstatacija, oni nisu ponudili rješenje za izlazak iz političke krize, a jasno je da je to bio jedini put za zaustavljanje Đukanovića i njegovih opstrukcija.

Konačno jedinstveno djelovanje parlamentarne većine po ovom pitanju, konsolidacija i resetovanje njihovih odnosa, bile su osnovna pretpostavka da se politički i institucionalno marginalizuje Đukanović koji je svojim neodgovornim i štetočinskim postupcima pokušavao da opstruira demokratske procese u Crnoj Gori. U pogon je stavio i sve medije koji su (još uvijek) uz njega, ne bi li prebacio akcenat na izmjene Zakona o predsjedniku, odbijajući da uvidi da je cijela međunarodna zajednica jasno kazala da je Đukanović pokrenuo aktuelnu krizu nedavanjem mandata za sastav nove Vlade Miodragu Lekiću.

Jedno je sigurno: vrijeme ne radi za odlazećeg predsjednika, a obruč oko njega i njegovog kriminalno-biološkog okruženja se sve više steže. A nakon svega viđenog će svakako biti interesantno posmatrati Đukanovićeve naredne poteze. Ono što je jasno je da ni 30. avgusta 2020. godine, a ni sada, Đukanović nije planirao mirnu primopredaju vlasti, jer zna šta ga čeka ukoliko se to dogodi. Možda će se pokrenuti neke ranije istrage italijanskih sudova, možda će se pokrenuti i neke nove istrage oslobođenog pravosuđa, a jasno je da će nekada neprikosnoveni lider svoj ilegalno stečeni kapital pokušati da brani svim raspoloživim sredstvima.