PARKIRANJE ĐUKANOVIĆA

Piše: Bećir Vuković

Kome se priviđa, toga je strah. Taj je napunio gaće.

Đukanoviću se priviđa Rusija i velika Srbija.

Nije mu se priviđala Rusija kad je sa Deripaskom drao po viskiju, i prodavao Kombinat.

Kasnije je nešto bilo u vezi Moldavije, i tu mu se nešto priviđalo. Možda se neko i sjeća moldavske plavokose magle. Popije se, pa se pobrka i zaboravi…

Što svako jednako zna, tome tumača ne treba, otprilike kaže Valtazar Bogišić. Šta u Crnoj Gori svako jednako zna. Zna ko je Milo Đukanović.

Đukanovu se priviđa i otvoreni Balkan. Samo onaj koji je štetan, može biti protiv, prije svega, trgovačke saradnje. Narodski rečeno, lopov je protiv legalnih poslova. Na kraju, takvi, uvijek dolijaju.

Poslije 30 godina u Crnogorsko narodno pozorište vraća se „Pokojnik“. Moglo bi se reći da je „Pokojnik“ oživio u godini umiranja DPS – a na podgoričkoj sceni.

Poslije rušenja DPS – a u Podgorici, DPS će se raspasti do nove godine. Neće imati šta zazimiti.

Đukanovića ne mogu spasiti ni – koritaši – crnogorski intelektualci. Ni „Pobjeda“, ni Dukljanska akademija, ni iko pod okresom. Zato mu se priviđaju srpske sluge i ruski špijuni.

Smijenjeni Đukanovićev miljenik Kentera na kraju je proslovio: ko ne prihvata našu dozu zapadnih vrijednosti, neka se seli. To mu se mora dobro zapamtiti..! A gdje da se selimo, Kentera nije dorekao…

Zapadne obaveštajne službe otkrile su da Milo i družina previše puše. Zapad kaže da Milo mora ostaviti duvan. Čudan neki duvandžija koji nikad nije zapušio.

Đukanović se na kraju hvata za slamku. Kako god, hteo bi da nešto ućari na račun rata u Ukrajini.

A poslije katastrofe koju će DPS doživjeti u Rijo de Budvi, i naelektrisanim Pljevljima, DPS – u će se konačno smrknuti…

Završna scena sa DPS – om, poprima obrise. Vidi se po Milu, vrlo ružne.

Na izborima u Podgorici zaokružite (5)