Upravo okončana posjeta novoizbranog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića Srbiji nadilazi uobičajene domete diplomatskih postignuća i rezultata, ocijenio je socilog, novinar i direktor Kulturnog centra Novog Sada Bojan Panaotović i dodao da ovdje po srijedi nije bio hod utabanim stazama, već se krenulo iz ozbiljnog minusa i sa nizom opterećujućih faktora za koje nisu ni krivi ni odgovorni ni Milatović ni Vučić.
Bez obzira na niz nerealnih očekivanja koje imaju djelovi javnog spektra kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori, treba realno sagledati političku realnost i odati predsjednicima dveju država priznanje za, na prvi pogled možda male, ali izuzetno važne iskorake koje su načinili.
– Najpre, nakon godina zategnutih odnosa, proterivanja ambasadora Srbije iz Crne Gore, ugrožavanja egzistencije SPC u Crnoj Gori… imamo konačno posjetu Beogradu predsjednika Crne Gore koja počinje i završava se u krajnje prijateljskoj atmosferi i iz čijeg se tona i ukupnog ambijenta iščitava da je riječ o susretu predsjednika dvije države koje su mnogo više od susjeda i trgovinskih partnera. Crna Gora i Srbija prepletene su savezništvima, krvnim i dinastičkim vezama, istorijom, tradicijom, kulturom, jezikom, vjerom… Njegošem, Pekićem, Kišom, Đokovićem… i duh i ton susreta dvojice predsjednika u velikoj mjeri podsjetio je na ove, neumitne fakte – istakao je Panaotović.
On je kazao da niko nije mogao da očekuje da Milatović pozove na povlačenje priznanja tzv. Kosova, jer da je tako govorio centri moći bi se postarali da nikad ni ne postane preds,ednik.
– Ono što od njega očekuje 60% građana koji su glasali za njega u drugom krugu predsjedničkih izbora, a i veliki broj onih koji su glasali za druge opcije ili nisu izašli na izbore, jeste revitalizacija i radikalno poboljšanje odnosa sa Srbijom. Milatoviću treba odati priznanje da se u ovoj fazi odgovorno odnosi prema svojim biračima i prema sopstvenim predizbornim obećanjima. Nakon Brisela, uslijedila je posjeta Beogradu i to je za pohvalu. Polaganje vijenca na Avali u znak sjećanja na zajedničke borbe Srbije i Crne Gore kroz istoriju, takođe je gest vreijdan pažnje. Poziv Stoltenbergu da se tokom posete Crnoj Gori pokloni i nevino stradalima u Murinu je hrabar i državnički potez – naveo je Panaotović.
Naglasio je da je konsenzus dvojice predsjednika da valja hitno razmijeniti ambasadore minimum od koga se mora početi, jer je apsurdno i nenormalno da dvije stare saveznice nemaju ambasadore.
– Vučić, oprhvan golemim problemima na Kosovu i Metohiji, uspio je da stavi potpuni politički fokus na Milatovićevu posjetu i da na svaki način stavi do znanja da Srbija istinski poštuje i uvažava Crnu Goru kao i novog predsjednika koji srpskom faktoru u Crnoj Gori, a i Srbiji pristupa umnogome drugačije od prethodnika. Takođe, umio je efikasno da odgovori na pitanja čija je suština vječita zamjena teza – ukazao je Panaotović i dodao:
– Na posletku, buka i bijes oko Svetozara Marovića najprije odražava frustracije onih u obje zemlje kojima se ne dopada obostrano približavanje. Jer, zamislite koliko graje oko Marovića, a niko se ne pita šta je sa Marovićevim šefom? Pa ako Marovićev šef uživa u svim blagodetima polupenzionerskog života u svojoj državi, zašto Marović ne bi imao svoje mjesto pod Suncem u turobnom izbjeglištvu – zaključio je Panaotović.