Piše: Bojan Panaotović
Danas smo imali prilike da čujemo kako je Dritan Abazović najgori od najgorih jer navodno priprema ulazak Crne Gore u Otvoreni Balkan. Takođe, čuli smo i to da DPS radi u državnom interesu dočim je Abazović „posluga” Beograda i uvek je na istim pozicijama kao Vučić. Zarad istine i mlađih generacija koje su počele da prate politička zbivanja u minulih, recimo, desetak godina, valja podsjetiti da je DPS nastao i formiran kao crnogorska podružnica iliti ekspozitura SPS-a, a da je politički uzor i otac Mila Đukanovića upravo Slobodan Milošević.
Na tragu Miloševićeve politike, DPS i Đukanović deceniju i kusur bili su gorljivi protivnici nezavisnosti Crne Gore, a Đukanovićeva uloga dobro je poznata i u napadima na Dubrovnik zbog čega su Perovićevi liberali pjevali: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče.” Dakle, DPS deset godina nije bio ništa drugo do podružnica SPS-a, partije Slobodana Miloševića. Otuda napadi na Abazovića i njegovu stranku, da su posluga Vučića, deluju groteskno i komično. Abazović je posluga Beograda zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC? U istoj onoj mjeri u kojoj je DPS posluga Turske, Iraka ili Avganistana zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa Islamskom zajednicom ili posluga Vatikana zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa Rimokatoličkom crkvom.
Slijedeći logiku mladih DPS vedeta, prije Abazovića posluga Vučića je i Edi Rama, svi makedonski državnici, Oliver Varhelji, Gabrijel Eskobar, ambasador Kristofer Hil… Sve su to pobornici Otvorenog Balkana koji ga veoma često rezolutno i otvoreno zastupaju. Naravno da nema ni govora o posluzi već je posrijedi jedan fantastičan projekat koji će omogućiti veći broj turista Crnoj Gori, jeftinije cijene prehrambenih prozvoda, lakši protok radne snage i sijaset drugih benefita. A korist iznad svih koristi je u tome što u mračnoj balkanskoj krčmi, kako Krleža reče, opterećenoj šovinizmima, teškim nasleđem i „viškom istorije”, balkanski lideri, a za njima i narodi, umjesto preko nišana, počinju da se gledaju prijateljski i da sarađuju na ekonomskom i društvenom planu. To zbližavanje i normalizacija ne odgovaraju onima koji ne znaju kako bi živeli bez podjela, zavada i konflikata svake vrste, a to su Kurti i Đukanović.