„PALJENJE OTPADA U KRUGU PORODICE“

Paljenje otpada u krugu porodice postalo je svojevrsni ritualni obred koji sve više „uzima maha“u Crnoj Gori. Da li se njime štiti kuća od uroka još uvijek nisam uspio da saznam, ali, ono što jesam jeste da se svakako ne štiti životna sredina i prostor na kojem obitavamo.

Nadležni organi ne obraćaju pažnju na ovaj višedecenijski problem. Jedan od izgovora često bude da „nisu zatekli vršioca u vršenju prekršajnog djela“, ili, da „na svom placu čovjek ima pravo da radi šta hoće“. Ono čega veliki broj građana glavnog grada nije svjestan jeste da je upravo to jedan od glavnih izvora zagađenja vazduha. Naročito ovih dana.

Paliti smeće samo zato što ti je muka da ga poneseš na obližnji kontejner, u danima kada je zagađenje vazduha više nego očevidno, nije neznanje, već bezobrazluk.

Svako je slobodan da u svom dvorištu radi šta hoće, sve dok ne počne da ugrožava druge ljude. To je ono osnovno o slobodi bilo koje vrste, što mi ili ne znamo ili ne želimo da znamo, pa svjesno idemo do krajnjih limita prostakluka i bahatosti.

Tužno je i to da kao građani koji žele da budu „civilizovani svijet“ nemamo svijest da ne radimo nešto što ugrožava ostale. Da ne budemo prosti, nekulturni i primitivni. Već samo reagujemo na kazne, odnosno, bolje rečeno, kad nas nešto „udari po džepu“. A čim kazne i zabrane prestanu da važe onda nastavljamo po starom. Zaista tužno.

Liberal Vladimir Jovanović(otac Slobodana Jovanovića) u svojim spisima lijepo kaže da „čovjek je pogrješiv i nesavršen; ali i popravljiv i sposoban za usavršivanje: to je istina koju niko ne odriče.“ Međutim, u Crnoj Gori kako vrijeme odmiče čini mi se da je sve manje spremnosti građana za mijenjanje loših i primitivnih navika, a sve više prostora za nadogradnju, usavršavanje i „update“ istih.

Biti kulturan, učtiv, razuman i osviješćen definitivno je svojevrstan elitizam u današnjem vremenu.
Nažalost…

PR Ekološkog pokreta „Ozon“
Milovan Marković