PALANKA, POLARIZOVANI SVIJET I ROBOT UBICA

PIŠE: SIBIN

Prazno, puno sebe i podsmješljivo, to je biće ovdašnjeg mentaliteta.

Palanka sve mjeri sopstvenom mjerom. Pošto je globalizacija profinjeni pojam za – provincijalizaciju svijeta, najviše mu pristaje ilustracija – pumpe nasred pustinje, pored koje se uzdiže iskrivljeni stub za struju tik do kaktusa.

Mondijalizacija je omogućila prostor u kojem potpuno djeluje – militarizovana tehnonauka. Kao što i Palanka postoji samo u podjelama, i savremeni svijet je moguć kao polarizovan, zavađen i sukobljen, u jednom ratu koji se vodi zbog – religije i resursa! (Mašine su i zvanično počele da ubijaju ljude: juče u Južnoj Koreji, robotska ruka koja sortira kutije za paprike i prebacuje ih na pokretnu traku, pobrkala radnika sa proizvodom i jednim stistkom ga usmrtila. Prošle godine u istoj zemlji robot ubio radnika u fabrici automobila. Da li će i na koji način robot biti kažnjen? Koje se mjere sankcije mogu primeniti na mašinu? Sve ovo jeste oblast u kojoj djeluje – etika – sada isključena iz pitanja o unapređenju AI.)

Mediji služe da prikažu nepodnošljiv užas i našu nemoć, monopol moći koji ima manjina nad ostatkom ili prostom većinom.

Šta reći pošto dođemo do informacije da tek 2 odsto ljudi upravlja sa 98 odsto prirodnog dobra; da par korporacija kolonizuju kosmos, dok na zemlji siju smrt i projektuju pakao?

Kako, dakle, kanalisati – kapital bijesa? Kad ni oko krhkog konsenzusa o opštem dobru nismo usaglašeni. Tako, ispada paradoksalno, međutim, ne gubi na istini: sloboda mišljenja produbljuje jaz među neistomišljenicima, koji ne znaju da se sličnosti prepoznaju u razlikama.

Zaista: treba uvidjeti da je prednost što se politički i po drugim pitanjima ne slažemo, pa ipak, to mimoilaženje je tek minimalna razlika, neophodna za napredak društva koje bez toga ne bi moglo da se naziva društvom.

Ali, šta da se radi kad u – Palanci svako hoće da je u pravu. Isključujući drugog koji mu služi kao projekcija za ono najgore.

U stvari: skrovita želja Palanke primarno ostaje da njome vlada totalitarni, autoritarni i represivni sistem tlačenja, jer samo u toj realnosti drugi biva ugnjetavan na naše morbidno zadovoljstvo.

Svijet neće spasiti ljepota, nego utrenućeni, brišući bljesak.