Pada li dolar sa svjetskog trona

Blumbergova vijest da je evro prestigao dolar kada je u pitanju plaćanje na međunarodnom tržištu ipak je samo odraz trenutnog stanja. Nekoliko argumenta govori u prilog tome da evro nije smaknuo dolar sa trona vodeće svjetske valute, smatra profesor Ekonomskog fakulteta Đorđe Đukić.

Poznata njujorška agencija objavila je da je prema podacima Udruženja međubankarskih finansijskih telekomunikacija (SVIFT) 37,82 odsto međunarodnih novčanih transakcija obavljeno u evrima, a 37,64 odsto u dolarima.
To udruženje koje obuhvata 200 država i 11.000 finansijskih institucija preciziralo je da je korišćenje dolara od decembra prošle do oktobra ove godine smanjeno za 4,6 odsto. Razlog tome stručnjaci vide u tri činjenice: ekonomskoj krizi usled pandemije, američkim predsjedničkim izborima i trgovinskom ratu sa Kinom.

Evro je prvi put u međunarodnim novčanim transakcijama korišten više od dolara.
Samo taj podatak, međutim, nije dovoljan da se tačno sagleda pozicija dolara, smatra on.

Ključno je, kako ističe, da se posmatra finansijski sitem u cjelini što podrazumijeva i tržište bankarskih kredita, tržište obveznica, ali i struktura svetskih deviznih rezervi na osnovu onoga što centralne banke rade na dugi rok.

„Dolar ostaje i dalje dominantan kada je riječ o kreditnim tržištima. Polovina svega što se dešava sa prekograničnim zajmovima, nominovano je u dolarima. Kada govorimo o tržištu dužničkih hartija od vrijednosti, novi podaci pokazuju da je oko polovine u dolarima. To su zvanični podaci Banke za međunarodna poravnanja“, precizirao je profesor bankarstva na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.
On napominje kao podjednako bitno i to da je 61 odsto zvaničnih deviznih rezervi u svijetu u američkim dolarima. Ta tri dodatna faktora su razlog što dolar i dalje treba posmatrati kao vodeću svjetsku valutu, smatra on.

Uprkos padu udjela dolara u međusobnim transakcijama u svijetu, on je i dalje zadržao status svetske valute broj jedan zbog njegovog udkela u tržištu kredita, obveznica i ukupnih deviznih rezervi.

„Normalizacija monetarne politike ECB apsolutno neće nastupiti u bliskoj budućnosti. Granica 1,19-1,20 kada je u pitanju kurs evro-dolar iz 2020. sigurno neće ići naviše. Američke fiskalne i monetarne vlasti to neće dozvoliti“, ocjena je Đukića.
Za razliku od ECB, američki Fed neće ni razmišljati da obara kamatne stope, naprotiv. Oni će, dodaje on, pažljivo kontrolisati takozvanu krivu prinosa na hartije od vrijednosti, jer ne žele da to ozbiljno ugrozi američke javne finansije.

Na pitanje, kako će izgledati odnos nove američke administracije prema trgovinskom ratu Amerike i Kine i da li bi to moglo da utiče na poziciju dolara, profesor bankarstva ukazuje na bitnu promjenu u vrijeme pandemije.

Nova američka administracija će iza zavjese relaksirati odnose sa Kinom, jer politika sankcija i kontarsankcija i nemogućnost razmjene robe ne odgovara ni američkim kompanijama.
Oporavak kineske privrede traje zahvaljujući orijentaciji kineskih vlasti na to da domaća potrošnja bude generator rasta BDP-a, a ne izvoz kao što je bilo prije izbijanja pandemije. Đukić napominje da nije sklon razmišljanju da će nova američka administracija slediti Trampa i uaoštravati odnose sa Kinom.

„Mislim da će doći do relaksacije odnosa pri čemu će se mnogo toga dešavati iza zavjese i to javnost sigurno neće znati. Ni američkim kompanijama ne odgovara relacija sankcije-kontrasankcije i ono što se zove sprečavanje cirkulacije robe“, kaže on, ocijenivši da utoliko ta relacija Amerika-Kina neće uticati na ponašanje kursa dolara.

On zaključuje da je sve, ipak, u rukama američkih monetarnih i fiskalnih vlasti i da će sudbina dolara biti vezana za oporavak privrede SAD. Pored svega što se dešava kao posledica pandemije, polovina međunarodne trgovine i u ovakvim uslovima kakvi jesu, fakturisana je u američkoj valuti, napominje sagovornik .