Dijabetesna polineuropatija (DPN) je jedna od najčešćih i najupornijih komplikacija dijabetesa, a predstavlja oštećenje perifernih nerava. Najčešće tegobe su trnjenje i gubitak osjećaja, peckanje i osjećaj mravinjanja.
Najprije stradaju nervi u stopalima i potkoljenicama, a kasnije mogu biti pogođene i ruke.
Do oštećenja dolazi zbog dugotrajno povišenog šećera u krvi, što vremenom uzrokuje poremećaje u cirkulaciji (krvnih sudova koji ishranjuju nerve), oksidativni stres, upalu i postepeno propadanje nervnih vlakana, piše „Stetoskop”.
Procjene pokazuju da polovina osoba sa dijabetesom tokom života razvije neki oblik neuropatije, dok se kod 10–20% simptomi javljaju već pri otkrivanju dijabetesa.
Kako se DPN ispoljava? Koji su najčešći simptomi?
Dijabetesna polineuropatija se obično razvija postepeno. Najčešće tegobe uključuju:
- trnjenje i gubitak senzacije,
- osjećaj mravinjanja,
- peckanje ili žarenje,
- osjetljivost na dodir,
- bol koji se najčešće javlja u stopalima, posebno noću.
Kod uznapredovalih oblika mogu se pojaviti i slabost mišića, nestabilnost pri hodu i autonomni simptomi poput poremećaja varenja, mokrenja, znojenja i regulacije krvnog pritiska.
Kako izgleda pregled kod neurologa?
Pregled je bezbolan i traje kratko, ali je ključan za rano otkrivanje neuropatije. Neurolog provjerava:
Senzibilitet
Ispituje se osjećaj za dodir, temperaturu, vibraciju i pritisak. Prve promjene gotovo uvijek počinju na stopalima.
Reflekse
Refleksi, posebno na nogama, mogu biti oslabljeni ili potpuno izostali.
Autonomne funkcije
Ocjenjuje se rad organa koje nervi automatski kontrolišu – crijeva, mokraćni sistem, srčani ritam i znojenje.
Mišićnu snagu
Slabost se javlja kasnije, ali je važan znak uznapredovale neuropatije. U pojedinim slučajevima preporučuje se i elektromioneurografija (EMNG) radi potpunije procjene i isključivanja drugih mogućih uzroka neuropatije (npr. alkohol, manjak vitamina B12, autoimune bolesti, infekcije, toksini, hipotiroidizam).
Ko je u većem riziku da razvije DPN?
Najvažniji faktori rizika uključuju:
- dugogodišnji dijabetes i lošu regulaciju glikemije,
- stariju životnu dob,
- povišen krvni pritisak,
- gojaznost i povišene masnoće u krvi,
- pušenje,
- alkohol,
- perifernu vaskularnu bolest.
Što je više faktora prisutno, veća je vjerovatnoća razvoja neuropatije.
Koje su moguće komplikacije?
Neliječena ili kasno otkrivena DPN može dovesti do:
- ulceracija stopala,
- infekcija i osteomijelitisa,
- povećanog rizika za amputaciju,
- poremećaja varenja i dehidratacije,
- čestih padova zbog gubitka osjećaja u stopalima,
- autonomne neuropatije srca, koja može biti ozbiljna,
- hroničnog neuropatskog bola, koji značajno narušava kvalitet života.
Dijabetesna polineuropatija – liječenje
Liječenje DPN-a zasniva se na:
1. Kontroli faktora rizika i brizi o sebi
Ovo je najvažniji dio terapije:
- pažljivoj regulaciji šećera u krvi,
- zdravoj, balansiranoj ishrani (mediteranski obrazac, omega-3 masne kiseline, vitamin D, alfa-lipoinska kiselina),
- redovnoj fizičkoj aktivnosti,
- održavanju zdrave tjelesne težine,
- prestanku pušenja i konzumiranja alkohola,
- svakodnevnoj njezi stopala kako bi se spriječile rane i infekcije.
Redovno praćenje i edukacija pacijenta najviše utiču na usporavanje napredovanja bolesti.
2. Terapija neuropatskog bola
Kada je bol dominantan simptom, koriste se:
Prva linija terapije
- triciklični antidepresivi (amitriptilin, nortriptilin),
- SNRI antidepresivi (duloksetin, venlafaksin),
- antikonvulzivi (pregabalin, gabapentin).
Druga linija terapije
- topikalni preparati (flasteri sa kapsaicinom ili lidokainom),
- tramadol i oksikodon — samo kratkotrajno kod jakog bola,
- kombinovanje više ljekova kada jedan nije dovoljan.
Zašto je važan rani skrining?
Kako bi se na vrijeme postavila dijagnoza, preporučuje se da:
- osobe sa dijabetesom tipa 2 obave pregled kod neurologa već pri postavljanju dijagnoze,
- osobe sa dijabetesom tipa 1 obave prvi skrining u roku od pet godina od dijagnoze.
Rano otkrivanje može spriječiti teške komplikacije kao što su infekcije, ulceracije i amputacije, ali i značajno poboljšati pokretljivost, svakodnevno funkcionisanje i dugoročni kvalitet života.
(B92)
