Ovi momci učinili su Srbiju ponosnom; Zvezdini i Megini biseri, osvajač Evrolige sa Realom, trio iz Čačka…
Posle pet godina, juniorska selekcija Srbije domogla se zlatne medalje na Evropskom prvenstvu, ukupno pete. Sjajan turnir su odigrali izabranici Nenada Stefanovića i krunisali ga trijumfom nad Španijom u finalu 81:71, pokazali da se u njima nalazi ogroman potencijal, sa kojim sada pažljivo mora da se radi pri prelasku na seniorski nivo.
I daleko od toga da je najsjajnije odličje na kontinentalnoj smotri slučajnost. Jer imali su Orlići veoma dobre sezone u klubovima, osvajali titule, obarali rekorde. Nikola Topić je dominirao na najvećoj pozornici, blistao i među seniorima, Bogoljub Marković, Filip Jović (do povrede) i Andrej Mušicki sa juniorskim timom Mege nisu podigli pehar samo u Evroligi, što je pošlo za rukom mladoj nadi Real Madrida, Mitru Bošnjakoviću.
Uz njih, među najboljima u podvigu na samitu najboljih evropskih selekcija u juniorskom izrastu izdvojio se i talentovani krilni košarkaš čačanskog Borca, Pavle Nikolić, koji je u sezoni za nama debitovao i za prvi tim, bilježio odlične partije protiv vršnjaka u Juniorskoj ligi Srbije, kao i Zvezdin centar Pavle Mišić koji je dobro iskoristio višak prostora zbog Jovićeve povrede i pokazao da se prije svega dobro snalazi pod protivničkim košem.
Naravno, najveću pažnju javnosti svojim partijama u sezoni za nama privukao je MVP Evrobasketa, Topić. Sin bivšeg reprezentativca i košarkaša Crvene zvezde Milenka Topića dokazao je da spada u red najboljih mladih plejmejkera u Evropi, u njegovoj generaciji (2005) boljeg nema, to je sada sasvim jasno.
Tokom kvalifikacija za završni turnir Juniorske Evrolige je postavljao rekorde. Izjednačio rekord ANGT-a sa 49 poena, kao i sa 20 pogođenih penala, ostvario treći najveći indeks korisnosti (65). Uprkos porazu Zvezde od Mege u finalu, proglašen je za najkorisnijeg igrača kvalifikacija odigranih u Beogradu, te je, naravno, bio uvršten i u idealnu petorku takmičenja.
Potom je bio i član idealne petorke završnog turnira Evrolige u Kaunasu, a na najvećoj klupskoj pozornici za juniore prosječno je bilježio impresivnih 28,4 poena, 6,9 asistencija i 5,3 uhvaćene lopte.
Uz sve to, igrao je i KLS u dresu OKK Beograda i bio najzaslužniji za plasman Klonfera na završnicu. Pod vođstvom Vuleta Avdalovića je bilježio 18,1 poen i 4,8 asistencija, potom u Superligi bio na proseku od 17,2 poena i 6,3 završna dodavanja.
Bogoljub Marković će bez dileme biti jedan od narednih velikih projekata Mege. Debitovao je i za prvi tim, bilježio dva poena i 4,5 skoka u završnici domaćeg prvenstva, a u juniorskoj konkurenciji dominirao sa 23 poena i 10,2 skoka u domaćem prvenstvu, pa je na kraju proglašen i za najkorisnijeg igrača i najboljeg strelca.
Odličnim nastupima na završnom turniru Evrolige u Kaunasu kupio je i mjesto u idealnoj petorci, a predvodio je Megu sa 15 poena i 8,6 skokova.
Njegov talenat dobio je potvrdu i pozivom na kamp Košarke bez granica u Solt Lejk Sitiju, a igrama u dresu reprezentacije je samo nastavio da dokazuje da ga čeka blistava budućnost u košarci.
Uz njega je i Andrej Mušicki ostavio odličan utisak od Meginih igrača. Pokazao je svestranost u ranoj fazi karijere, spremnost da se posveti raznim aspektima igre, a ne isključivo poenima, što je u njegovom uzrastu rijetkost. Bez izuzetka izgara u odbrani, pokazao se kao odličan organizator igre i neko ko uvijek napaja ekipu energijom.
U sezoni za nama je bilježio 9,3 poena, 7,3 asistencije i 3,1 ukradenu loptu u Juniorskoj ligi Srbije, 5,6 poena, 7,6 asistencija i 3,4 krađe u Evroligi. Dobio je priliku da dokaže vrijednost i sa seniorima i vrlo dobro se pokazao sa prosjekom od šest poena, 2,5 asistencije i dve ukradene lopte u završnici domaćeg prvenstva.
Tu je naravno i Filip Jović. Prava je šteta što se povrijedio, jer je na početku EP u Nišu bio jedan od naših najboljih igrača. Stigao je sredinom sezone u Megu iz sarajevskog Sparsa (15 poena, 7,3 skoka u ABA 2), nastupao za juniore i seniore, a kalio se i u dresu OKK Beograda. Sakupio je vrijedno iskustvo i bilježio 12 poena i četiri skoka u dresu Mege tokom završnice domaćeg šampionata, 8,3 poena i 3,1 skok tokom ligaškog dijela KLS kao član Klonfera. Protiv vršnjaka je mahom bio dominantan, pa je u Evroligi prosečno bilježio 21 poen i 5,4 skoka, u U 19 ABA ligi 16,5 poena i 8,5 skokova.
Junak finala, Bošnjaković, sa Realom je stigao do titule u juniorskoj Evroligi i to je bio jedan od boljih igrača u redovima Kraljevskog kluba sa prosjekom od 11,2 poena i 5,8 uhvaćenih lopti. Igrao je i za tim Reala koji se takmiči u četvrtom rangu španske košarkaške piramide, postizao 10,3 poena po meču, dok je u U18 prvenstvu Španije bio na prosjeku od 7,9 poena u minuloj sezoni. Ima samo 16 godina i nema sumnje da je pred njim velika budućnost.
Pavle Nikolić je u dresu Borca osjetio čari seniorske košarke, debitovao u ABA ligi i upisivao 11 poena, četiri skoka i tri ukradene lopte protiv Cibone. Zato je u konkurenciji vršnjaka bio među najboljima sa prosjekom od 13,4 poena i 6,6 skokova u domaćem prvenstvu, dok je na završnom turniru U19 ABA lige biljeležio 18,5 poena, 9,5 skokova i 2,5 ukradene lopte.
Pavle Mišić je i na EP u Nišu još jednom demonstrirao da se veoma dobro snalazi pod protivničkim košem i vrlo dobro iskoristio višak prostora usljed povrede Jovića. U sezoni uoči kontinentalne smotre bilježio je 15,4 poena i 8,4 skoka u Juniorskoj ligi kao član Crvene zvezde, 8,4 poena i 6,3 uhvaćene lopte u Evroligi, a ubilježio je i dva nastupa u završnici U19 ABA lige.
Aleksa Ristić i Ognjen Romić su nastupali za Dinamik u Juniorskoj ligi, ali i KLS. Ristić je briljirao u konkurenciji sa vršnjacima, postizao 18,4 poena, 6,1 asistenciju i 4,7 skokova, dok se solidno pokazao i protiv senior sa 5,3 poena po nastupu. Romić je takođe pružao odlične partije u prvenstvu za juniore (16,1 poen, 3,8 skokova), a iako nije imao preterano ubedljive brojke sakupio je vrijedno iskustvo nastupajući za Dinamik u KLS.
Đorđe Ćurčić je poput Nikolića dobio priliku u prvom timu Borca, čak ubilježio i dva nastupa u ABA ligi, ali je ipak najviše vremena proveo sa juniorima i postizao čak 16,7 poena, uz 4,3 asistencije u domaćem šampionatu. Ostavio je dobar utisak i na dve odigrane utakmice u završnici U19 regionalnog prvenstva sa prosjekom od 10 poena, šest skokova i tri asistencije.
I treći predstavnik čačanskog kluba u zlatnoj generaciji, Matija Milošević, ostavio je odličan utisak u svom uzrastu sa 12,5 poena i 3,4 asistencije po nastupu u Juniorskoj ligi, kao i 8,5 poena, 2,5 skoka i 2,5 assitencije u U19 ABA ligi, a upisao je čak i više nastupa od Nikolića i Ćurčića sa seniorima, pošto je dobio priliku na tri meča regionalnog takmičenja.
Najmlađi član naše reprezentacije Andrej Kostić (2006) se dokazao nastupima u dresu kadetske selekcije Crvene zvezde. Bilježio je 13,9 poena, 4,3 skoka i 2,3 asistencije u u domaćem prvenstvu, pa je dobio priliku i sa nešto starijima i u Juniorskoj ligi beležio 8,7 poena. Poveo ga je Branko Jorović i na završni turnir Evrolige u Kaunasu, gde je prosječno postizao 4,3 poena, uz tri skoka i 1,3 asistenciju.
Mozzart sport