Otvoreno pismo direktora Srednje pomorske škole Ratka Petrovića: Sinhronizovana akcija DPS-a, SDP-a i SD-a

Piše: Ratko Petrović, direktor Srednje pomorske škole u Kotoru

 

 

U ime istine, obraćam se crnogorskoj javnosti.

Svjedoci ste da smo ja i moja porodica na najgnusniji i najprizemniji način, već nekoliko dana, izloženi linču preko crnogorskih portala (Analitika, Pobjeda, Vijesti). Naglašavam da su Vijesti jedine zadržale profesionalnost objavljujući prilično korektan članak.

U vremenu političkih previranja i najavljenog štrajka upozorenja Sindikata prosvjete, grupa ljudi okupljena oko bivšeg direktora Srednje pomorske škole, Veljka Botice, pokrenula je medijsku hajku na mene i moju porodicu kako bi okončali dvogodišnju borbu za moju smjenu, skrivajući se iza Nastavničkog vijeća.

Ova akcija je sinhronizovana od struktura bivše vlasti, jer je Srednja pomorska škola godinama bila leglo kadra DPS, SDP, SD. Za četrnajest godina na čelu škole, predhodni direktor Botica, koji je inicirao ovu akciju je zaposlio  skoro 90% potpisnika peticije. I pored toga izvršen je veliki pritisak na nastavnike da potpišu peticiju protiv mene, a oni koji to nisu htjeli, trpe psihičku i verbalnu torturu.

Sta je povod ove peticije?

Pod izgovorom da štite dvoje kolega kojima je isteklo radno angažovanje „na određeno“ a uz to su napravili niz prekršaja i neće im bit produžen angažman, traže moju smjenu zbog „mog lošeg i samovoljnog rada i ponašanja“. Iza ove notorne laži kriju se sasvim drugi razlozi.

Škola je za predhodnih desetak godina zaradila samo od kurseva oko 2,5 miliona evra. Ja sam je preuzeo sa dugom od 44 000 evra i nekih 900 evra u kasi. Svi sertifikati (jer je škola sertifikovana po međunarodnim standardima), bili su istekli!? Kursevi su bili ugašeni. Škola ostavljena bez sopstvenih prihoda. U školi, naglašavam, nije postojalo Računovodstvo, već je to radila osoba koja ima privatnu agenciju!?

Mojim postavljenjem (12.07.2021), na dan preuzimanja dužnosti, Botica je u šorcu i japankama uz polučasovni monolog,  meni predao školu. Otišao je na odmor zajedno sa tadašnjim pomoćnikom a gospođa koja je vodila Računovodstvo najavila završetak saradnje u narednih nekoliko dana.

Ja sam za mjesec dana do početka škole, ostajući i po šesnajest sati, čak i nedeljom, u školi uspio da organizujem početak nastave, okupio polaznike za kurs Prekvalifikacije i započeo školsku godinu.

Opstrukcije su počele od prvog dana, pritiscima na sve nastavnike koji su htjeli profesionalno da obavljaju svoje zadatke. Grupa nastavnika, lojalna bivšem direktoru, bojkotovala je Zbornicu i cijelu godinu su proveli u improvizovanom prostoru ispred škole. Ta ista grupa je krenula sa prijavama, kojih je u tom periodu bilo desetak po raznim osnovama. Neke su bile nebulozne.

Ja sam za dvije godine svog rada obnovio Sertifikate, što je školu koštalo blizu 10 000 evra, time povratio i validnost diplome. Obnovio kurseve za pomorce. Vratio oko 30 000 evra duga. Obezbijedio novac za funkcionisanje škole bez ikakve pomoći Ministarstva (Ministarstvo je plaćalo račune za struju i obezbjeđivalo grijanje). Isplatio sam svim angažovanim nastavnicima zarade od kurseva i na kraju škola ima u ovom trenutku oko 27 000 eura na računu.

Škola je uspostavila saradnju sa nizom ustanova u cilju poboljšanja Praktične nastave i što kvalitetnije obuke učenika. Neke od njih su: Mornarica CG, PortoMontenegro, Brodogradilište A42, Luka Bar, Crnogorska plovidba, Trening centar „Azelea“, Pomorski fakultet i.td.

Za svo ovo vrijeme grupa okupljena oko bivšeg direktora je vršila opstrukcije škole, po raznim osnovama, kako bi je urušili a mene prestavili nesposobnim. Jedan od primjera je da određeni broj nastavnika radi na prekvalifikaciji kod tog istog Botice, iako se njegova „škola“formalno ne vodi na njega, a ne žele da rade na kursu Prekvalifikacije u školi u kojoj primaju platu.

Ostavljam javnosti da zaključak izvedete sami.

I kad klikćemo Crnoj Gori „da bude vječna“, dodao bih „da“ ali ne ovakva, zbog naše djece.