OTVORENI BALKAN

Piše: SIBIN

Ako je vjerovati Žižeku, modernizacija u svom sveobuhvatnom projektu depolarizacije i demokratizacije društva pokazuje se krajnje nemoćnom, najsvježi primjer je Avganistan, u kojem je sve do dolaska američke vojske bilo znatno manje fundamentalizma, radikalizma, vjerske isključivosti, etc.

Paradoksalno, ali modernizacija doprinosi tome da se društva panično zatvaraju u sebe, da se lokalizuju, primitivizuju, pozivaju još jedino na sebe I sopstvenu vrijednost I bitnost, što, nema sumnje, jeste pogubno za njih.

Modernizacija bi trebala da društvo, naposletku, oslobodi njega samog od njega samog. Utoliko prije je nužno razumijeti da je moral, zaista, tek I samo propis jedne zajednice utemeljene na izmaštanom avet-autoritetu čija sjenka nastoji jezivo prekriti sve.
U ime koga tako užasno sada djeluju talibani? Kakve to vrijednosti propagiraju ako se svaka svodi na nasilan zabran? Zašto se sloboda doživljava kao iskušenje koje nužno vodi u propast? Sjetimo se za trenutak Lakana koji definiše etiku kao doslednost prema sebi I vlastitoj želji…

Bez apsolutno Drugog nesvodivog na mene, da li bih uopšte mogao iskusiti svijet I s njim, dakako, sebe kao subjekt sveden na (nekakvo) Ja?
Dabome da ne! Otud, ova histerizujući historizacija koja danas u Crnoj Gori izdvaja samo jedan identitet ne bi li nametnula svima isti, najpogubnija je po duh građanskog ka kojem nužnim načinom moramo moći htjeti težiti.
Tek u otvorenosti Balkana ima smisla pripadati jednoj naciji I vjeri, u zatvorenosti bez prohodne komunikacije, to bi se svelo na prazni eho I umobolni monolog.

Demokratija je moguća kao nezaštićenost, primjećuje jedan filozof sa Balkana.