Otpisani

Piše: Emilo Labudović

Spradčina oko popisa nastavlja se i dalje. Popis je još jednom odložen, uprkos upornim tvrdnjama Monstata da su stvoreni svi neophodni uslovi za njegovo uspješno sprovođenje. A ko je pozvaniji da ih procijeni od institucije koja je, kadrovski, tehnički i iskustvom, jedina osposobljena da ih cijeni.

Ali, ono o čemu u Monstatu izgleda nemaju pojma, znaju u DPS-u. Eksperti za statistiku u liku onih Živkovića, Nikolića, Erakovića i družine, vide nedostatke koje uporno pokušavaju da predstave kao ključne za neuspjeh jedne statističke operacije koje se u normalnom svijetu obavlja bez pompe i društvenih trzavica.

A sve zajedno liči na burlesku koja je tim prije smješnija što se učesnici više trude da se predstave ozbiljnijim i značajnijim nego što objektivno jesu. Kad čovjek pogleda ona namrgođena DPS lica, „uhvaćena“ i voskirana u apokaliptičnom izrazu iščekivanja smaka svijeta, jedino što može da zaključi jeste da je popis „biti ili ne biti“ za opstanak Crne Gore. S druge strane, premijer Spajić sa svog lica pomalo angupskog ne skida blagi osmijeh popustljivosti, razumijevanja i spremnosti da razumije DPS muke. Prava požrtvovana Majka Tereza koja, manirom ratne bolničarke, previja „ljute rane“ boraca sa Ljubinog groba. Onih boraca koji su se do jednog zakleli šefu da „Njemci“, to jest ništa što nije po njegovom ukusu, neće proći. A poznato je, o tome je čak i onaj Zvicer redovno obavještavan, da šef dan – noć brine i bdije nad sudbinom države.

Kladio bih se sigurnošću većom nego na Bajern i Barselonu da će „čuvarima“ namračenih faca i 3. decembra faliti nešto od uslova zbog čega će „biti prinuđeni da bojkotuju“ popis. Jer , pod maskom straha od izjašnjavanja građana o pitanjima nacionalne, vjerske i jezičke pripadnosti, pitanjima koja jesu važna ali ne i presudna, ovi branioci bi da pod tepih stave decenijske „uratke“ svoga šefa. Šefa koji se čak i na slavlju povodom rođenja unuka (da je živ i zdrav, dabogda) namračenog čela brine i pita „kuda plovi ovaj brod“ kad već više ne plovi utabanim rutama šverca kokaina, cigareta i ko zna čega sve još. Do mjere da ga čak i u tom času pomiješanih osjećaja sreće i brige, onaj Lazović mora primiti u naručje.

A ima, siguran sam, i još jedan razlog, razlog svih razloga, zbog kojeg „ljudi u crnom“ uporno orkestriraju pauzu u popisnoj opereti. Time samo žele da demonstriraju kako su još uvijek bitan faktor na političkoj sceni Crne Gore, faktor toliko moćan da može unedogled da nas zajebava i društvenu pažnju skreće sa onih životnih pitanja. Da sam na Spajićevom mjestu, slobodno bih ih pustio da bojkotuju popis, jer bi efekat te njihove akcije bio na nivou statističke greške koja se unaprijed pretpostavlja i toleriše u ovakvim akcijama.
Popisa će, naravno, biti, ako ne ove a ono sigurno iduće godine. Jer DPS podjebavanje i Spajićevo uzmicanje ne mogu da traju beskonačno. I tada će, htjeli – ne htjeli, i šefovi dušebrižnici, sa ser Žiletom Lanselotom od Pljevalja na čelu, biti – popisani. A onda će se, i bez onog kontrolnog softvera, jasno vidjeti da su definitivno – otpisani.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Drugi pišu“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)